nedjelja, 25.12.2005.
S R E T A N - B O Ž I Ć
|
|
| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OPIS BLOGA
Ja.........ja.........ja......ja
Ja.........ja.........ja......ja
Ja.........ja.........ja......ja
Maaa .... Bedastoća ???!!! :))))))))))))))).
Linkovi
Forum.hr
Monitor.hr
ODA MALOM ČOVJEKU
POEMA GLUPOSTI
Naravno glupih pjesmica
ima dovoljno.
Ali ovo je pjesmica o gluposti.
Najaći zvuk nije moguće dobiti
niti provalom vulkana, niti
bombardiranjem atomskim
bombama nego samo
kuckanjem po šupljim golavama.
To je činjenica.
"Z. D"
PJESMA O BILO ČEMU
Pjesma o bilo čemu.
Pjesma o ničemu i o svačemu.
Treba i takvih pjesama.
Neosporno.
Bez diskusije.
Uzmmo noći! Noć je!
Zajednica spava. Zora je!
Zajednica se budi!
Podne!
zajednica jede. Ruča.
I, naravno, odmah jurneš
na drugu temu:
Zora rudi!
Uzoran poljoprivrednik se
budi. Što nikog ne čudi.
Naravno, napuštaš ovu
pospanu, krmeljavu temu,
i ponovo se zalaufaš:
Oblaci bajni po nebu brode,
za poljoprivredu će to biti
previše vode.
Eto, za čas ti se desi
da razvodniš poeziju.
Kao pokisao napuštaš oblake
vodu i bljuzgavicu.
E da bi opet počeo pun nade:
Na proplanku gdje stari hrast
jablanu i brezimkumuje, a Ivan,
službenik zadruge, kako će
izići na kraj s plaćom umuje...
Eto,
Ivan, službenik zadruge,
pokvario ti pejsaž.
Otjeraš Ivana iz poezije.
Ivan napušta poeziju.
Izlazi iz pjesme kao nepoželjan,
i vraća se u zadrugu.Nek tamo
umuje...
Čim je Ivan zašao za ugao
zadružnog doma, pričekaš
inspiraciju, i, ponovo se
zakurbljaš:
Gledam cvijeće kako diše,
a pero mi lakše piše.
Biljeg ovdje, biljeg tamo,
sve propisno biljegovano.
Ali ne opjevano.
OBRAĆAŠ SE PTIČICAMA:
Ptičice male, kad bi samo znale,
na što su vaše rođake kokoši
spale. Ali su zato radnom čovjeku
Podravka-juhu dale.
Šta je sad ovo?!Eto!Obratiš se
ptičicama,a zapetljaš se među
kokoši.
Poezija ti postaje jušna,jušna.
Dolazi ljeto,situacija je nešto bolja,
javljaju sw žuta polja!
Uzdasi su meni nikli,jer klasaju
prehrambeni artikli.
Jaoooo, majko moja!
U gradu vas istjera iz hlača
cviljenje kočnica, uzdah tramvaja
i krikovi motorkotača.
Kidaj nazad na selo!
Sav očajan!
"Z. D"
INDIVIDUALNA POLJOPRIVREDKINJA
VJERNA SELJAČKO-RADNIČKIM KLASAMA,
BACA ŽIVEŽNE NAMIRNICE
ŠIROKIM KOKOŠJIM MASAMA.
BEZ OBZIRA NA
NEUSPJEHE RIBARSTVA,
EVO SAD KOKODAČU
PREDSTAVNICE PERADARSTVA.
NA PRIMJER:
JEDNA KOKA HODA S OBA BATKA
U SMJERU SVOG DRUŠTVENOG ZADATKA.
ZAJEDNO S KOKOŠIMA
IDEJE ODLAZE.
SAME.
TREBA DATI
MUZI PO GOLOJ GUZI.
" Z. D"[/I]
LOVA
Vozni red ili vlakni red,
Da li je lift penjalica ili Dizuljak,
Da li me tuku pesnicama ili Šakama,
Da li ću pisati latinsku zadaću
Latinicom ili čirolicom.
Dajte vi meni peneze,
Nofce, pare ili lovu,
Svejedno! I ja ću pod
Lihtplavim nebom upražnjavati
Disanje.
To mi se sviđa.
Glupan - Bedastoća
x
x
x