Otvori mi svoje dvore
i iznesi vino, kruh i sol
nek se s nama ljulja more
i podili postelju i stol
i daj mi jos svoga zlata
svaki uzdah, svaki Bozji tren
i otvori sirom vrata
da u tvome, da u tvome
krilu pocinem
Samo u tisini je je rijec
Samo u tami svjetlosti kraj
Samo u smrti zivot.
Munjevit sokola let
Preko pustih nebesa Stvaranje Eje
ranojutarnja
Dosada me ubija
Spava mi se, nedaju mi
Žene oko mene
Ne mrda mi se
Ljudi i žene
Sve je nekako
Mutno,
u ranu zoru.
(negdje oko 1.11. , rane 90-te)
Ljetna
Kad hodas po zimskoj stazi
I duboki snijeg kad struze,
Ako progovoris, pazi...
Jer jeka daleko seže
nočna
dve ekipe
malo lude
dva stupa
malo tupa
dva vozača
samo jedan plača
noć
Ne bojim se mraka
nočna sam životinja
Tad sam samo
jedino svoj
Lutam i vidim
svakakva čudesa
Lude smješne ljude čudne
meni?
Samo vi hodajte
uplašena koraka
Ja sam sada
doma
noćna 26/27. 10. `05
mali haiku
rana zora
trebal bi u grad
a sunca nigdi
potrošil sam rezerve
idem lagano
polako okrećem glavu
gledam li?
ikamo
vama kaj ste prek tjedna spali:
pametno piti
zdrav biti
i malo sreče imati!
malo radosti
radost je u očima koje gledaju
radost je u ušima koje slušaju
radost je i u srcu koje čezne
jer čeznuti za čim ima.
i zašto je baš ona pročitala
sjetu u mojim očima
tamo di je nisu trebali vidjeti
tamo di je nije trebalo biti.
bojim se da nebi
razumjela kad bih rekao
da to je zbog nje.
a ne zbog vina