petak, 18.01.2008.

Ponovno u klupama

Nažalost nastava je ponovno počela, a mi nismo bili pošteđeni ni prvog dana...pisao se dikatat iz engleskog, Duško je zamalo pitao povijest...ali smatra se da su trećaši jako odgovorna, savjesna djeca pa da se oni ničemu ne čude nego shvaćaju položaj u kojem se nalaze i kojeg su sami odabrali...naravno da samo svjesni, ali zar već prvog dana punom parom, a ne!!!!!!!!! To nije nimalo humano...pišemo kemiju, socijologiju i matematiku drugi tjedan + lektira Dostojevski (napomena-do posljednje stranice)...naši dragi profesori ne shvaćaju da smo mi bili na zasluženim praznicima, a sigurno doma nismo čitali knjige i učili....naravno tako mora biti, jer je to Sušačka i plus toga nacionalni ispiti bolje rečeno probna državna matura i zato bih ja trebala kao ponoviti 3 godine fizike...kad??? moje jedino pitanje je kad??? ja želim imati i socijalni život, jeste li ikad čuli za otići na koncert ili bilo gdje van kuće???? ne želim biti zatočena, a to neću ni dopustiti, pa ne mislim za svoj 18. prolupati...profesori moraju shvatiti da mi nismo "one" generacije i da smo totalno drukčiji, a oni nas silom žele mijenjati...drugi problem je u tome što je ova država odjednom sebi dokučila da je školstvo u banani pa da bi se trebalo pokrenuti i mi koji nismo naučili na takav način i tempo rada smo na čudu...a istina je što je jedna djevojka rekla..prije se nauči doma kad nešto pročitaš zato što te zanima nego u školi kad te sile da to znaš... naravno da shvaćam da nam žele samo najbolje i zaista bih da jednog dana mogu reći, imali ste pravo, hvala vam na svemu...i ono što me jako živcira jest što profesori svoj predmet drže najvažnijim kao da ništa drugo ne postoji...ostalih 16...mislim da je potrebna automatska rekonstrukcija školstva...neka djeca izaberu 5 ili ne znam 7 predmeta koji ih zanimaju i koji će biti važni za njihovu budućnost i neka ih uče...što ću ja izabrati fiziku na maturi??? ne to me ne zanima i mislim da trebam imati neko osnovno znanje, a oni traže od mene neko enormno znanje koje se ne tumači ni na satu...a dobro moram se naviknuti da će očito iz dana u dan biti sve gore i gore...a moja mama kaže i to je istina da su oni iz školskih dana pamtili samo lijepe trenutke, a šta ćemo mi??? ...mučenje....e pa to tako ne ide....otišla nam je i profesorica iz geografije i sada ne znamo tko će doći...baš nam se lijepo poklopio ovaj treći razred....a šta da vam kažem...sve znate po sebi i svojim školama....žao mi je što je taj odnos učenik-profesor previše formalan i samo poneki imaju vremena za smijeh i izlazak iz školskih okvira...mislim da kad bi sa svakim učenikom proveli jedan njegov tjedan, pratili ga na njegove treninge, likovne i jezične radionice itd. bi shvatili da nam je teže nego što misle...ma da se ponovno rodim opet bih išla u ovu školu zbog jako dobrih, odličnih prijatelja koji su uvijek uz tebe kad ih trebaš...drugi tjedan mi je rođendan i idem u Nassfeld...(Shaggy skijanje još nije završilo=hahhaha)....i tako...da ne bi netko pogrešno shvatio...naravno da nam u životu trebaju saznanja da bismo ih mogli primijeniti, ali ne znanje tipa nabubanih definicija...to treba shvatiti... što ja imam od definicije koju ne razumijem ili ne znam primijeniti...ništa...imam jednu žal...mislim da prebrzo odrastamo i preskačemo dio djetinjstva zbog puno obaveza koje smo si natovarili ili sami ili škola i stoga ne živimo upravo ovaj trenutak...uvijek razmišljamo o prošlosti i budućnosti, a ne živimo u trenutku u kojem jesmo....a to je najtragičnije, jer vrijeme se ne može kupiti, nadoknaditi ono prođe u hipu, a mi ostanemo kao pregaženi na jednom životnom putu s kojeg se natrag ne možemo vratiti....eh....to je tako....svih vas volim i ono što vam želim poručiti kao jedan moj profesor u životu slijedite sebe i svoje ciljeve, jer budete li se bavili nečim što ne volite, bit ćete tužni, a čemu??? kad je život samo jedan, barem ovaj materijalni, a duhovni hvala Bogu vječan....pozdrav....

P.S. Oprostite na pretjeranom filozofiranju, ali kao što se kaže previše se toga u meni nakupilo.

četvrtak, 03.01.2008.

Nova godina kod Nine

Znate dobro koliko traju pripreme za Novu godinu. Kad nešto planirate to se uvijek izjalovi. Zahvaljujući vlastotome iskustvu mogu priznati da je najbolje kad nemate ništa u planu. Prošle godine sam bila kod rođaka i dočekala Novu u disku, a ove godine su oni došli kod mene, međutim frendica iz razreda me pozvala da dođem kod nje na Viškovo. Pa sam odlučila da idem kod nje. Tamo su bili još Tamara, Ana, Andrea M., Dina i Karlo. Meni je bilo odlično, onako mala klasična zabavica, plesanje, gledanje filmova...Zabava....bilo je stvarno super...meni se ne bi dalo ići u grad...bila je i jedna anketa da će 70% građana Novu proslaviti kod kuće. Mislim da sve ovisi o osobi i ekipi...Tam, Ana, Anja i ja idemo na skijanje u Francusku...sutra...do tada pozdrav.......