|
...budim se nemirna..polako otvaram oci i pokusavam se prisiliti da ustanem..neeeeeee..nee...ne mogu...ne mogu opet u tu patnju..boli me..boli..pustite meeeeeeeeee... ne zelim ustati.. milost pliz... srce je napuklo..svaki moj pokret najavljuje lom..u trbuhu mi vatra, bol..kao da je netko zabio noz i vrti..para me..razdire... savijam tijelo u luk...trazim zastitu od same sebe...grcim se..guram glavu prema koljenima i tako sklupcana trazim utjehu... na koljeno se skotrlja suza..i jos jedna..jos jedna...jedna drugu stize...Melis..pa ti places...!!!! zasto Melis...pa tvoje ga suze ne bole...Melis..pa on nije covjek za tebe...zaljubila si se u rijeci..u osobu koju vidis tri puta godisnje..u ono sto si sama pretpostavila da on je...no, tko je on zapravo??'moze li te ikad voljeti,moze li ikad biti dovoljno zaljubljen da prestane biti sebican...pa znas da ne moze.nije li ti to vec dokazao.. Melis..zasto places..pa ni on ne voli tvoje suze...nemoj da te zali..ti trebas ljubav..ne zaljenje..zasluzujes to... ne trazi od njega ono sto nije...promijeni sebe..znam da ne znas kako..ali promijeni se...ti si vazna..samo ti...pusti njega..takvih ima puno...okreni se zivotu..novim ljudima..sebi.. bol ce proci..proci ce i ljubav..ostat ce samo sjena.. sat odbrojava 6 sati..vrijeme je da ustanem..obucem se..nabacim masku i krenem u zivot...kupim sa kreveta komadice rastrgane duse..kapljice krvi sto ih je napuklo srce ostavilo da me podsjeti..rukom pridrzavam utrobu da ne iscuri..a suze pustam da se osuse... Melis...molim te ne placi vise.... |