|
|
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
By: .. lilbutevil ..
Nothing on earth stays 4ever
Dijete do daske
Lady grenouille
~ Luke ~
Malacoda
...LiL mIsS SuNsHiNe...
violeta2809
.dijete drugog sistema.
Evo i mene uhvatila želja za pisanjem bloga...Posljednih dana me muci puno stvari...koje ne uspijevam rijesiti...Jednostavno sam prezbunjena...I zato mi jedino rjesenje pisanje.Ne znam, osjecam se bolje kad pisem.Nije bitno sto.al bitno je da je nesto na papiru.Inspiracija dolazi sama od sebe...nije ni cudo s obzirom koliko pitanja i nedoumica imam u zadnje vrijeme.No da krenemo ispocetka.Tko sam ja uopce? E to me muci vec dugo.Ispitujem samu sebe vec dulje.Izvanka naizgled zrela i ozbiljna 14-ogodisnjakinja, po mnogima puno odgovornija od svojih vrsnjaka.A ustvari?Razigrano dijete koje ne zeli odrasti.Koje ne zeli reci zbogom djetinjstvu.Jer je taj novi svijet, svijet odraslih strasno plasi.Ona ne voli bit dijete.Ona to obozava.Al vrijeme nazalost ide, i ne pita te da li se to tebi svidja ili ne.Jednostavno zivot te natjera da ostavis sve te lijepe uspomene i odrastes.Tek tako.Jos se ne zelim pozdraviti sa svim tim lijepim trenutcima u kojima trenutno uzivam...Sva ta zafrkancija, sve te sitne gluposti koje me vesele... Cudan osjecaj.To sve lagano nestaje dok nisi ni trepnuo...Moras odrediti samog sebe, izgraditi svoju osobnost, postati netko, a to i nije bas lagan posao.Postati covjekom.Imati svoje ja.Biti samostalan.Biti slobodan.Al uspjet cu.Znam to.Vjerujem u sebe.Valjda sav trud nece otici u vjetar...
Moj drugi problem.Samoca.Da, tinejdzerica sam, izlazim povremeno vanka, glupiram se s ekipom, al to mi nije dosta.Nekako, osjecam se sve usamljenijom.Imam frendove, u super smo odnosima, ali nekako to nije to.Osjecam se samom.Nemam s kim iskreno porazgovarati, reci sto mi lezi na dusi, a da dobijem pametan savjet.Pocela sam zivjeti odvojena od svih, u svoja cetiri zida, u nekim svojim snovima gdje zivim u nekim svom zamisljenom svijetu.Al ipak ne bi se usudila reci da sam u depresiji, jer sam ipak na neki svoj cudan nacin sretna.I zato me niko ne razumije.Oko sebe cujem samo: "Ma pusti je, u pubertetu je." Da, ispricavam se sto pokusavam pronaci sebe.Najlakse je sve to pripisati u pubertetu, i samo me ostaviti da "ludujem".A jedan razgovor bi sve rijesio.Ovako se samo zatvaram u čahuru, i sve se vise gubim.Ni sama vise ne znam sta ma muči.Al eto ususret mi dolazi srednja, novi ljudi, nova sredina za koju se nadam da cu se dobro snac.I da ce me proc ovo razdoblje samoce i preispitivanje same sebe.Ko sto sam rekla, vrijeme mi otkucava, trebam uzivati dok jos mogu....
možda cu tad reci ti sve
ali danas još ne
to ne rade velike djevojke
one tek nasmiješe se
i odu bez tuge, jer tuga
dolazi kasnije...
Samo gledaj.
Tisuce zvijezda rasute po nebu kao prah, dok se ljuljuskaju na necujnom povjetarcu te kupajuci se u Mjesecevoj sjeni, a tebi miris svjezeg zraka miluje svilene obraze dok uzivas u caroliji Majke Prirode.
Samo gledaj.
Sitne kapljice kise kao suze s neba padaju, proplakane zbog boli zemaljskih dusa koje umiru veceras zbog ljubavi, dok se priguseni krici njihovih srca lome njihovim tijelom...
Samo gledaj.
Prijateljstvo koje pupa pout cvijeta na suncu koji omamljuje svojim sladunjavim mirisom. Prijateljstvo koje ti nudi tople riječi i zagrljaj koji kaže "Dođi pruzit cu ti utjehu"...
Samo gledaj.
Nevini osmijeh djeteta u kojem se topi sva dobrota ovog svijeta. Osmijeh koji nikad nije vidio ni tugu, ni bol ni rastanak i koje nikad nije culo rijec "Zbogom"...
Samo gledaj.
Razigrana srca u potrazi za nadom, u potrazi za novom prilikom. Srca koja gore u zelji da isprave pogreske, da vise ne krenu krivom stazom, u kojima je oštro zariven nož mržnje, mržnje koju žele istrijebiti, zaboraviti, izbrisati....
Samo gledaj i osjetiti ces...
