< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje misli...osjecaji...koje nikom ne mogu reci...a zelim ih izraziti...
mozda to ne znam najbolje,ali trudim se...samo izlazi iz mene:)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Hm...ja sam mala barbika...imam jos blogva ali na ovom zelim ostati anonimna...jer zelim pisati nesto kao svoj dnevnik...gdje cu otvoriti svoju dusu i napisati sve sto me muci...ili zbog cega sam sretna...jednostavno...ja sam cura koja uziva u zivotu...s ponekim trzavicama...koje me slome ali uvijek se uspijem dignuti i krenuti dalje...jer zivot je jedan...treba to iskoristiti:)
01.01.2008- I.P "ako volis oprosti!"
06.02.2008- G.LJ "postojalo je,ma koliko bilo lose,postojalo je...i ne mozes reci da nije!"
Stvarno nije red da pisem uvijek samo o tuznim stavrima...jer nisam tuzna:)sad sam neeizmjernooo SRETNAAAAAAAAAHRVATSKA JE POBIJEDILA POLJUSKU 32-27 na Europskom rukometnom prvenstvu iako oslabljeni brojnim ozljedama,posebno IVANO BALIĆpobijedili su doprvake svijeta...koji su biili taako sigurni u svoju pobjedu Balić cak i bez priprema,bez treninga igra najbolje...i svaki put dokaze zasto je najbolji igrac na svijetu Nema mu nitko ravan...nigdjE i NIKAD! Posebno mi se svida sto je rekao..."ovu pobjedu posvecujem svima koji nisu vjerovali u nas!" ee da...koliko sam samo foruma citala....kako nece uspjeti...jee..a uspjeli su...vjerovala sam:
SRETNO DALJE!!!
kako god zavrsili na kraju...UVIJEK CE BITI POBJEDNICI I NAJBOLJI!
FALIŠ MI
DA SE PONOSIŠ MOJIM USPJESIMA
FALIŠ MI
DA SE SMIJEŠ MOJIM GLUPOSTIMA
FALIŠ MI
DA SE RADUJEŠ MOJOJ SREĆI
FALIŠ MI
DA SE BRINEŠ KADA KASNIM
FALIŠ MI
DA ME TJEŠIŠ KAD SAM TUŽNA
FALIŠ MI
DA ME HRABRIŠ KAD SAM NESIGURNA
FALIŠ MI
DA ME HVALIŠ U INAT SVEMU
FALIŠ MI
DA STVORIMO BAR JOŠ JEDNU USPOMENU
FALIŠ MI
DA MI KAŽEŠ KAKO SAM LIJEPA
FALIŠ MI
DA MI PRIGOVARAŠ KAD TI NEŠTO SMETA
I FALIŠ MI
DA MI PAMETNE SAVJETE DIJELIŠ
FALIŠ MI
DA TI U ŽIVOTU BUDEM TOČKA SVIJETLA
FALIŠ MI
I DA SE LJUTIŠ MAKAR I BEZ POVODA
FALIS MI
DA ME ZAGRLIS JAKO, NAJJACE
FALIS MI
DA ME POLJUBIS NJEZNO,NJEZNIJE
FALIS MI
DA ODEMO NA NASE MJESTO
A NAJVIŠE MI FALI
DA ME TVOJ OSMIJEH CEKA I DOCEKA...UVIJEK I SVUGDJE
Imam jeednoo veeliko pitanje na koje nikako ne nalazim odgovor!
Trudim se...stvarno se trudim...ali uvijek se ponavljaju iste stvari...vec duze vrijeme!
Sa svakim decko mi je super...lijepo je pricati,dopisivati se...pa cak i biti s nekim novim...ali...dok dodem samo blizu granice...gdje to "novo" prelazi u nesto ozbiljnije...ne mogu dalje!
Nesto me povuce natrag i nema povratka,odjednom uvidim sve nedostatke,cak i one kojih nema...sve mi se gadi! Obican razgovor,tepanje...pretvara se u muku...jednostavno ni s kim sebe ne mogu zamisliti!
Nije da te jos volim...stvarno nije...shvatila sam da sam cijelo vrijeme voljela decka koji si bio prije...a ne decka koji si sad postao...svejdno i sad u tebi ima onog "starog" dijela koji ja jos volim i uvijek cu...znas to...a znam i ja! ...ali svejedno sto ja sve to znam...ne mogu sebe zamisliti ni s kim osim s tobom u vezi...
Znam da si i ti prepun mana..mozda cak i vise nego drugi...ali samo preko tvojih mogu...preci..hm...zasto???
Sto to imas ti,a drugi ne???
Prelijepi maleni gradic u Istri...ni sama ne znam zasto ga obozavam...ali naprosto sam zaljubljena. Grad je drukciji od drugih...hm..po cemu?...ni sama ne znam...mozda po sitnim ulicicama,trgu...plazi...zidinama,crkvi,svim povijesnim stavrima...toliko toga na tako malom mjestu. Opet...ni sve to nije temelj onog sto sam zavoljela...hm...ima neki posebni duh...nesto sto me posebno privuklo...u cijelom gradu,u svakoj ulici,sobi...osjeca se miris dobrote,ljubavi...mirnoce...aaa opet na kraju grada....osjeca se nevjerojatno zabava...provod...opet-SVE NA TAKO MALOM MJESTU.
Ni sama ne znam hocu li opet...i ove godine vratiti se tamo...ali nema grada koji to moze zamjeniti...niti nadomjestiti...mozda odem negdje drugo...ali znam da cu jednom...hm..mozda za 50 godina...kad budem stara...otici zivjeti gore...savrsen grad...
ovo je mjesto...gdje sam provela vjerojtano naajvise vremena...hehe..ee koliko sam samo sjedila na ovim zidinama...stepenicama ...i koliko sam se brckala u ovom moru:)... upoznala njega..hehe..koji mi je ostao u taako lijepo sjecanjueee...da mi se opet vratiti,na onaj prozor s pogledom na maleni balkoncic
SRETNA NOVA SVIMA
hm...eto i to je proslo...toliko iscekivanja,spremanja,dogovaranja i onda prode u sekundi...
Danas cijeli dan sam razmisljala i shvatila da ljudi uvijek odu. Sinoc dok smo slavili bilo nas je puno,svi su bili tu...bila sam sretna,ali kako su sati prolazili u meni se javljao neki osjecaj usamljenosti i praznine...i na kraju kao i svaki put bila sam sama. Opet kao i prije,hodala sam sama ulicom,snijeg je padao...jedino sto se moglo cuti bila je tisina!.
Pitala sam se hoce li se ikad pojaviti netko tko ce zajedno sa mnom slusati tu tisinu???
Mozda se jednom i pojavio...ali kao i uvijek ja sam gledala na drugu stranu i on je otisao. Sinoc je i on bio tu...tako blizu,a opet nikad tako daleko.
Svi koji su nekad bili tu,otisli su...opet oszali smo samo tisina i ja