vidjeli su je.
šetala se velikim kolosalnim gradom i u ruci držala couplandovu priču.
JEDNOM DAVNO POSTOJAO JE MLADIĆ PO IMENU EDWARD KOJI JE ŽIVIO SAM, A ODLIKOVALA GA JE NJEGOVA DOSTOJANSTVENOST. BIO JE TOLIKO DOSTOJANSTVEN DA BI ZA SVAKIM OBROKOM U POLA SEDAM NAVEČER MORAO BITI SIGURAN DA GA JE ZAČINIO PERŠINOVIM MLADICAMA. OSIM TOGA, UVIJEK JE PRAO I SUŠIO SUĐE NAKON SVAKOG OBROKA. JEDINO USAMLJENI LJUDI NISU VODILI RAČUNA O SVOJIM OBROCIMA, PRANJU I POLIRANJU, A EDWARD JE DRŽAO DOZOM ČASTI I PONOSA ČINJENICU DA USPRKOS TOME ŠTO NIJE IMAO POTREBU ZA LJUDIMA, NE OSJEĆA USAMLJENOST. MISLIT ĆETE DA TAKAV ŽIVOT NIJE ZABAVAN, NO ON NIJE IMAO LJUDE OKO SEBE KOJI BI GA IRITIRALI.
ONDA JE JEDNOG DANA EDWARD PRESTAO PRATI I POLIRATI POSUĐE I POČEO PITI PIVO. SAMO DA BI SE OPUSTIO. NAKON TOGA NESTALO JE I PERŠINA U VEČERAMA, A UMJESTO NJEGA DOŠLO JE JOŠ JEDNO PIVO. ZABORAVIO SAM TOČNO KOJE I KAKVO , ALI ZNAM DA JE POČEO TRAŽITI ISPRIKE ZA SVE TO.
NEDUGO ZATIM, VEČERE SU SE PRETVORILE U PODGRIJAVANJE SMRZNUTE HRANE U MIKROVALNOJ, A PIVO JE ZAMIJENIO ZA VISKI S LEDOM. EDWARDU JE DOSADILO DA SAM KUHA I JEDE, PA JE MIKROVALNU ZAMIJENIO OBLIŽNJIM LOKALNIM CIRCLE K BAROM GDJE JE JEO GOVEDINU S MASLACEM I PIO CHERRY BRANDY, ČIJI JE OKUS ZNAO JOŠ OD ONDA KADA JE TIJEKOM DUGIH LJETNIH MJESECI RADIO IZA PULTA U LOKALNOJ ENVER HOXHA COMMUNIST KNJIŽARI.
NO, ČAK I UZ SVE TO, EDWARDU JE KUHANJE I HRANJENJE POSTALO GNJAVAŽA, PA SE VEČER PRETVORILA U ČAŠU MLIJEKA S MALO ALKOHOLA. POČEO JE ZABORAVLJATI KAKAV JE TO OSJEĆAJ HODATI ODLUČNIM I ČVRSTIM KORAKOM, NOSEĆI DIJAMANTE U SVOJIM OČIMA. ČINILO SE KAO DA EDWARDOV ŽIVOT POČINJE GUBITI KONTROLU. JEDNE JE NOĆI, PRIMJERICE, BIO NA ZABAVI U KANADI, A DRUGOG SE JUTRA PROBUDIO U AMERICI, UDALJENOJ DVA SATA VOŽNJE I NIJE SE UOPĆE MOGAO SJETITI DA JE U BILO KOJEM TRENUTKU VOZIO AUTOMOBIL ILI PREŠAO GRANICU. I EVO ŠTO JE EDWARD MISLIO: MISLIO JE DA JE ZA NEKE STVARI JAKO PAMETAN MOMAK. ŠKOLOVAO SE I ZNAO JE VELIK BROJ RIJEČI. MOGAO VAM JE REĆI DA JE VERONICA TANKI KOMAD TKANINE KOJI SE KORISTI ZA PREKRIVANJE ISUSOVA LICA, ILI DA JE CADE JANJE NAPUŠTENO OD MAJKE, KOJE SU ODGOJILI LJUDI. RIJEČI, RIJEČI, RIJEČI.
EDWARD JE ZAMIŠLJAO KAKO TE RIJEČI KORISTI DA BI STVORIO SVOJ VLASTITI SVIJET- MAGIČNU I PRIVLAČNU PROSTORIJU KOJU JE JEDINO ON MOGAO NASTANJIVATI- PROPORCIJA DVOSTRUKE KOCKE, KAKO JU JE DEFINIRAO BRITANSKI ARHITITEKT ADAM. U TU SOBU MOGLO SE UĆI JEDINO KROZ TAMNA VRATA PREVUČENA KOŽOM I KONJSKOM DLAKOM KOJA JE PRIGUŠIVALA KUCANJE BILO KOGA TKO BI IMAO NAMJERU UĆI I OMESTI EDWARDOVU KONCENTRACIJU.
U TOJ SOBI ON JE PROVEO DESET BESKONAČNIH GODINA. ZIDOVI SU BILI PREKRIVENI POLICAMA ZA KNJIGE KOJE SU ZAPANJIVALE SVOJIM VOLUMENOM; DRUGE DIJELOVE ZIDA PREKRIVALE SU UOKVIRENE MAPE BOJE SAFIRA, DUBOKIH, DUBOKIH BAZENA. IMPERIJALNI PLAVI ORIJENTALNI SAGOVI LEŽALI SU POSVUDA NA PODU, PREKRIVENI BJELKASTIM DLAKAMA EDWARDOVA VJERNA I ODANA KOKER ŠPANIJELA LUDWIGA KOJI GA JE POSVUDA SLIJEDIO. LUDWIG JE ODANO SLUŠAO SVE EDWARDOVE SITNE OPSERVACIJE O ŽIVOTU, KOJE JE NERIJETKO ISKUSIO SJEDEĆI VEĆINU DANA ZA ISTIM STOLOM. ZA TIM STOLOM EDWARD BI ČITAO I PUŠIO LULU, ZAGLEDAN U MASIVNE PROSTORE KOJI SU GLEDALI U VJEČITO KIŠOVIT PEJZAŽ JESENJEG ŠKOTSKOG POPODNEVA.
POSJETITELJIMA JE, NARAVNO, PRISTUP U OVU MAGIČNU SOBU BIO ZABRANJEN I SAMO BI GOSPOĐA YORK IMALA DOZVOLU ULASKA U NJU KADA BI MU DONOSILA NJEGOVE DNEVNE PORCIJE MLIJEKA S CHERRY BRANDIJEM ILI BOCOM JACKA DANIELSA.
DA, EDWARDSOVA SOBA BILA JE SOFISTICIRANA, PONEKAD ČAK I TOLIKO KAO DA POSTOJI U CRNO-BIJELIM NIJANSAMA REMINISCENCIJA NEKIH STARIH SALONA. ŠTO KAŽETE NA TU ELEGANCIJU?
TAKO.ŠTO SE DOGODILO?
JEDNOG DANA EDWARD JE NA LJESTVAMA, DOHVAĆAJUĆI JEDNU STARU KNJIGU KAKO BI JE IZNOVA PROČITAO, POKUŠAVAO ODAGNATI MISAO DA GOSPOĐA YORK KASNI S NJEGOVIM PIĆEM. I KADA JE SILAZIO, NOGOM JE ZAGAZIO U LUDWIGOV IZMET, ŠTO GA JE, NARAVNO RAZBIJESNILO. IZA LUDWIGA KOJI JE DRIJEMAO, EDWARD SE ZADERAO:“ LUDWIG, TI ZLOČESTI PSU!“
NO, EDWARD NIJE STIGAO DALEKO JER GA JE IZA SOFE ZASKOČIO LUDWIG, KOJI SE NENADANO IZ MALOG ŽIVČANOG PSIĆA KUSATOG REPIĆA PRETVORIO U BIJESNOG, CRNOG ROTVAJLERA KOJI JE REŽAO I POKAZIVAO DESNI. LUDWIG SE BACIO NA EDWARDA, ZGRABIO GA ZA GRLO I ZA DLAKU PROMAŠIO VRATNU ŽILU, DOK JE EDWARD PRESTRAŠEN I PRESTRAVLJEN UZMICAO. LUDWIG JE TADA KRENUO NA EDWARDOVU GOLJENICU S PJENOM NA USTIMA I ISKEŠENIH ZUBIJU.
EDWARD JE SKOČIO NA LJESTVE I TRAŽIO GOSPOĐU YORK. I TADA JU JE, KAKO TO SAMO SUDBINA ZNA UDESITI, VIDIO KROZ PROZOR KAKO, U PLAVOJ PERICI I NEKOJ FROTIRNOJ ODJEĆI ULAZI U MALI CRVENI SPORTSKI AUTO, NAPUŠTAJUĆI ZAUVIJEK EDWARDOVU SLUŽBU. IZGLEDALA JE SJAJNO, OZARENA OPORIM SUNCEM KOJE JE PRŽILO I UOPĆE SE NIJE UKLAPALO U JESENJU ATMOSFERU ŠKOTSKOG POPODNEVA.
TAKO, DAKLE. JADAN EDWARD. BIO JE ZAROBLJEN U SOBI, SPOSOBAN JEDINO DA SE OTKOTRLJA DO POLICA ZA KNJIGE, GDJE SU STAJALE LJESTVE. ŽIVOT JE, U NJEGOVOJ NEKADA DRAŽESNOJ SOBI, POSTAO UŽASAN. TERMOSTAT MU JE BIO VAN DOSEGA, A ZRAK JE POSTAJAO SPARAN I ZAGUŠLJIV. A NARAVNO, ODLASKOM GOSPOĐE YORK, NESTALI SU I KOKTELI KOJI SU SITUACIJU ČINILI PODNOŠLJIVOM.
U MEĐUVREMENU SU SVOJE GLAVICE PROMOLILE I VEĆ DUGO VREMENA ZASPALE STONOGE I UŠI, KOJE SU SE KRILE IZA POLICA S KNJIGAMA KOJE JE EDWARD PROBUDIO HVATAJUĆI NASUMCE KNJIGE I BACAJUĆI IH NA LUDWIGA, KAKO BI DRŽAO ZVIJER NA UZDI. INSEKTI SU PUZILI PO EDWARDOVIM RUKAMA. KNJIGE BAČENE NA LUDWIGA ODBIJALE SU MU SE O LEĐA A IZ NJIH SU ISPADALE BUBE I INSEKTI, KOJE JE LUDWIG, RAŠTRKANE PO TEPIHU, LIZAO I KUPIO SVOJIM DUGIM, RUŽIČASTIM JEZIKOM.
SITUACIJA U KOJOJ SE EDWARD NAŠAO POSTALA JE ZAISTA NEPODNOŠLJIVA, UŽASNA.
POSTOJALA JE SAMO JEDNA MOGUĆNOST, ŠTO JE ZNAČILO NAPUSTITI SOBU I TAKO JE EDWARD, POD BUDNIM OKOM RAZJARENOG LUDWIGA, PREŠAO SOBU I BEZ DAHA OTVORIO TEŠKA VRATA. JEZIK MU SE GALVANIZIRAO ŽELJEZOVITIM OKUSOM ADRENALINA I ON JE, MAHNIT ALI TUŽAN, PO PRVI PUTA U VREMENU KOJE SE ČINILO VJEČNIM, NAPUSTIO SVOJU SOBU. TA VJEČNOST ODNOSILA SE ZAPRAVO NA ONIH DESET GODINA PROVEDENIH U SOBI, A PRIZOR KOJI JE ZATEKAO IZVAN TIH VRATA, ZAPANJIO GA JE.
TA VJEČNOST TRAJALA JE OKO DESET GODINA, A SAM EDWARD OSTAO JE ZAPANJEN PRIZOROM KOJI GA JE DOČEKAO VAN SOBE. ZA SVE TO VRIJEME KOJE JE PROVEO U OSAMI, IZOLIRAN, ZAJEDLJIV PREMA SVIMA U SVOJOJ MALOJ SOBI OSTATAK SVIJETA BIO JE ZAUZET IZGRAĐIVANJEM NEČEG DRUGOG- GOLEMOG I KOLOSALNOG GRADA, IZGRAĐENOG NE OD RIJEČI, VEĆ RELACIJA, ODNOSA; SJAJNI, BESKONAČNI NEW YORK, SA ZGRADAMA U OBLIKU ŽENSKOG RUŽA ZA USNE, VOJNIČKIH OKLOPA, VJENČANIH TORTI, SAVIJENIH MANŠETA; GRAD IZGRAĐEN OD ŽELJEZA, PAPIR-MAŠNI I IGRAĆIH KARATA; RUŽNO/LIJEPI SVIJET ČIJA JE VANJSKA STRANA NALIKOVALA LEDENIM SIGAMA, OKRUŽENIMA VODIKOM I VINOM GROGA. NJEGOVI BULEVARI VRVJELI SU OD ŽARGONA I SLANGA, NEOBUZDANOSTI, VELIKE ŽURBE I LUĐAKA. NA SVAKOM KORAKU OČEKIVALO BI VAS IZNENAĐENJE ILI NEKA ZAMKA. PA IPAK, UNATOČ SVOM TOM GRADSKOM LUDILU, EDWARD JE PRIMJETIO DA SE TO SILNO MNOŠTVO LJUDI KREĆE S NEKOM LAKOĆOM, NEZABRINUTO ČINJENICOM DA GA IZA NEKOG UGLA MOŽE DOČEKATI PITA U LICE, BRIGADA ROSSA ILI POLJUBAC DIVNE I SLAVNE SOPHIE LOREN. A SMJEROVI SU BILI NEMOGUĆI. KADA JE ZAPITAO NEKOG STANOVNIKA GDJE BI MOGAO KUPITI PLAN GRADA, OVAJ GA JE POGLEDAO KAO LUD,A ZATIM POBJEGAO VRIŠTEĆI.
EDWARD SE TREBAO POMIRITI S ČINJENICOM DA JE BIO NEOTESANAC I TIKVAN U TOM VELIKOM GRADU. SHVATIO JE DA TREBA NADOKNADITI SVOJE DESETOGODIŠNJE IZBIVANJE I TO GA JE PLAŠILO I OBESHRABRIVALO. NO, KAKO SU SE TAKVI LJUDI ZNALI ZAVJETOVATI NA USPJEH U NOVOM GRADU ZNAJUĆI DA IMAJU SVJEŽU PERSPEKTIVU I UVID U STVARI, U TO SE ZAREKAO I EDWARD.
OBEĆAO JE DA ĆE JEDNOM NAĆI SVOJ PUT U TOM SVIJETU (BEZ TOGA DA SE „OPRŽI“ I NA SMRT PREPLAŠI SVIME ŠTO GA ČEKA) I DA ĆE IZGRADITI SVOJ, NAJVIŠI TORANJ. TAJ ĆE SREBRNI TORANJ STAJATI KAO SVJETIONIK SVIM PUTNICIMA KOJI SU U SVOJIM ŽIVOTIMA PREKASNO STIGLI U GRAD. A VRH TORNJA BIT ĆE GLAVNO PREDVORJE ZA KOJE JE EDWARD ZNAO DA ĆE SLUŽITI BAREM U TRI SVRHE; TAMO ĆE SE POSLUŽIVATI KOKTELI OD RAJČICA S MALIM KRIŠKAMA LIMUNA, SVIRAT ĆE SE JAZZ NA POCINČANOM KLAVIRU S FOTOGRAFIJAMA ZABORAVLJENIH POP ZVIJEZDA, A POSTOJAT ĆE I MALI RUŽIČASTI ŠATOR GDJE ĆE SE, IZA TOALETA, IZMEĐU OSTALOG, PRODAVATI I PLANOVI GRADA.
