body .... Post koji je davno trebao biti objavljen...=( - =)Dobre cure vode dnevnike, loše cure nikad nemaju vremena, a Ja, Ja samo želim živjeti svoj život, kojeg ću se sjećati iako to ne zapišem=) - Blog.hr body

.... Post koji je davno trebao biti objavljen...=(

Image and video hosting by TinyPic

Ovaj post je pisan onaj dan kad sam shvatila da je stvarno kraj.Dugo si nisam priznavala da je to takvo prijateljstvo završilo na takav način.Nešto u što smo vjerovale i gradile,srušilo se kao kula od karata,a ni danas neznam razlog zašto ili tj.zbog koga??Prije svega želim reći da i danas te osobe ne mrzim i da ne okrivljujem nikoga!Uvijek sam vas smatrala djelom sebe jer sve smo bile jedna.Kad se samo sjetim svih onih naših gluposti,neprestano nekontroliranog smijeha,svih naših dobrih i loših trenutaka.Kad se sjetim toga,kao da me nešto stegne oko srca.Jednostavno se zamislim i suze same poteknu.I sama pomisao da smo se razdvojile i da je svaka otišla svojim putem,a ne pokušavajući spasiti ono do čega nam je svima bilo stalo...Tih pet godina prošlo je u trenu,a danas su ostala samo sjećanja.Kad se sjetim da ni dana nisam mogla zamislit bez vas i sama pomisao na to da bi se sve moglo srušiti,plašila me...Ali nikad nisam vjerovala u to!Bile smo jedno,sve smo dijelile i sve smo znale jedna o drugoj,a drugi su nam zavidjeli!!Iza leđa smo slušale "ta fantastična četvorka"...Kao da je cijeli svijet bio naš!I sad dok ovo pišem,suze same teku...Ne pokušavam ih zaustavit jer znam da imaju razloga!!Kad pogledam iza sebe i razmislim,dođem do zaključka da to zapravo nije postojalo,zbog toga što kad je najviše trebalo "dokazati" to prijateljstvo nikome nije stalo niti onaj 1%!!?Nakon 5 godina,da se više ne možemo ni pozdravit i da nam je jedina "komunikacija" ovaj blog,dan danas ne mogu vjerovati...Toliko tih stvari koje smo htijele,a nismo rekle iz ponosa ostale su neizrečene i cijela ova priča je završila na način,da nitko nije pokazao da mu je imalo stalo do NAS i našeg prijateljstva.Sada je za to prekasno.Ostala su samo sjećanja koijih se rado sjetim,pa samo ona klupa u parku,izleti na kojima smo bile nerazdvojive,same gluposti koje smo zadavali razrednici na Rabu(mi dobro znamo koji, "vi dečki razlaz,a vaš četri u sobu...što ste tražile od njih...tihana:k****..hehehe)i bezbroj smicalica i bisera koje smo posnosno izjavljivale i onoga kad smo ljubile svetu zemlju...samo se sjećam i pitam se što je toliko bilo vrijednije od toga,da smo dopustile da to u trenu nestane!??A tek kad se sjetim našeg orginalnog smijeha,koji nitko neće zaboravit i zbog kojeg su se ljudi okretali za nama,a nama je sve bilo ravno....palo je u vodu....Uvijek smo jedna drugu izvlačile iz sranja za koja smo same krive,ali bez obzira na sve i svakog uvijek smo znale da možemo vjerovati jedna u drugu.I sama planiranja za našu budućnost,vječanja i tih gluposti,koje nikome,budimo realne,normalnom nebi pale na pamet!!!Ne mogu vjerovati da je tih 5 godina prošlo i da je ovo sve zaboravljeno,izbrisano iz sjećanja,a znamo da nebi trebalo biti.Zapravo,to se krije negdje,ali negdje duboko u nama i ne dopuštamo da nas svladaju emocije,jer je preteško.I dalje ne vjerujem da je ova priča završila na način da nikome nije stalo i da nitko nije pokušao učiniti nešto.
Za to je sada prekasno i sad vidim iako ne želim, kome je i koliko bilo stalo do nas!Ja bih samo jedno htijela i nadam se da će tako i biti,a to je da se ove priče tj. sada uspomene rado i s osmjehom na licu sjećamo.Znam da je bilo loših trenutaka i uspomena,ali puno toga su lijepe uspomene kojih se jedino sjećam.Jer uvijek ćete biti dio mene kao što sam ja bila dio vas.Želim da to sve bude samo lijepa uspomena!
Image and video hosting by TinyPic
Iako teško,krenula sam dalje,prepoznala i uvidjela onu osobu kojoj je iskreno stalo do mene u cijeloj toj priči,bar je tako ispalo.I sad s tom osobom pišem novu priču i gradim novo prijateljstvo,koje znam neće završiti kao ovo jer nikad više neću ponavljati te greške i dozvoliti da nešto vrijedno kao što je ovo samo tako nestane!!Drago mi je da sam našla takvu osobu koju kao 1.voooolim,cijenim,shvaćam,i osoba u koju znam da bez obzira na sve i svakog mogu računati i znati da će biti uz mene kao što sam i ja uz nju!Ona je i sada uz mene i pomaže mi pisati ovaj post,a OVA PRIČA zahvajujući njoj, ipak s moje strane ima HAPPY END!!!
Image and video hosting by TinyPic
...... Na kraju,tim osobama želim sve najbolje,želim im da pronađu osobe s kojima će ponovno moći izgraditi sve što smo mi pokušavale 5 godina, i želim im da svaka njihova nova priča ima HAPPY END, i da ne izgube vjeru u prijateljstvo jer pravo prijateljstvo vrijednije je od ičega!!!I
A ja sam tu osobu pronašla i otvorila novu stranicu u svome životu i ponosno krenula dalje.Dalje sa osobama do kojih mi je stalo i u kojima mogu prepoznati prave prijatelje.Iz cijele ove priče sam naučila jako puno toga,kao 1.o drugima i puno toga o sebi,iako nisam željela da priča završi na taj način.Znam da ovaj post nije niti 1% onoga što smo proživjele i onog što bi se moglo i trebalo napisati,eto...mi smo bile te koje smo ovoj priči stavile točku na i....i pokazale da nam je bilo stalo do NAS,iako tako nije izgledalo!

P.S. Nakom svega jedino što još želim je da te osobe samo komentiraju ovaj post.....

02.02.2008. | 21:38 | | 51 | kOmenT.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.