Oženjeni "Gospodari"
Kako sam i rekao, nemam ništa protiv toga u situacijama kad je ta veze temeljena, s obje strane ;), samo na povremenim sexualnim doživljajima, ili kad Domovi imaju dovoljno vremena da se stvarno i realno posvete svojim subicama/robinjama ili kad pak prekinu brak u kojem očito nisu zadovoljni (barem ne u određenim segmentima) i stvarno budu sa svojom subicom, robinjom. Doduše ova zadnja situacija je izuzetno rijetka, premda mnogi govore da samo još ovo ili ono moraju riješiti i onda se rastaju. Kaj drugo da kažem nego hahaha… nekad znaju proći godine i godine a da oni još uvijek nisu "riješili" ;) to kaj su imali… nikad niti neće.
Najčešće obrazloženje koje takvi daju, koje bi ja ipak nazvao izgovorom, je da oni kao nisu znali za svoje sklonosti prije ulaska u brak. Hm, vrlo upitna tvrdnja. Pa maltene svaki ljubitelj bdsm-a, bio Dom, sub ili switch, težio nekim "hard core" doživljajima i odnosima na svim poljima ili pak uživao samo u malo grubljem sexu tvrdi da je najkasnije u pubertetu shvatio da ima malo drugačije želje i potrebe… i kak onda da povjerujem da je netko to ima robinju, ponaša se ili želi biti baš Master, a ne "samo Dom" svoje sklonosti stvarno otkrio tek sa 30, 40… godina? Teško.
A ono kaj smatram negativnom pojavom, poglavito za djevojke su situacije oženjeni gospodar, čija žena naravno ne zna niti pod razno ne smije doznati kaj on u slobodno vrijeme izvodi, koji onda curi (mahom to jesu mlađahne i/ili relativno neiskusne djevojke) isfurava neke šprehe o 24/7, robovanju, Master-slave odnosu… a to što oni imaju je sve prije nego 24/7. Zašto?
Nebi li 24/7 trebao uključivati ako ne zajednički život (što je poželjno ali slažem se ne i nužno) onda barem učestalo druženje, kontakt, maximalnu obostranu posvećenost i trud? Znam za situacije kad "robinja" ne vidi svog "gospodara" i po nekoliko mjeseci naprosto zato što on nemože naći slobodnog vremena za nju… ne može uhvatiti termin kad bi ženi nešto uvjerljivo mogao slagati… Ili pak da se njega smije zvati samo u točno određeno vrijeme na neki tajni mobitel, ili je njoj pak strogo zabranjeno da ga zove na kućni broj (ako joj ga je i dao)… I onda se to robovanje svodi na više ili manje rijetke i kratkotrajne susrete, tu i tamo neki vikend pod firmom službenog puta…
To je robovanje? To je Master? To je robinja? Kaj vi mislite?
Ne bi li 24/7 trebao uključivati mnogo zajedničko provedenog vremena? Odlično međusobno poznavanje partnera, što je u takvim "po skrivečki" odnosima gotovo pa i nemoguće ostvariti. Nebi li Master-slave odnos trebao uključivati neki međusobni ekskluzivitet? Po mojem viđenju morao bi, a ne da je često puta žena naravno na prvom mjestu, a neka robinja koja je dušom i tijelom odana svom gospodaru tek druga rupa na svirali, koja je na kraju sretna i s onih par sati, tu i tamo, koje on nađe za svoju robinju. Takav odnos bi trebao imati mnogo obostranog truda, muke i "znoja". Ne bi li robinja mogla u svakom trenutku nazvati svog Gospodara… kaj joj je teško, kad joj je potreban poradi ovoga ili onoga, kad ga želi barem čuti… ili vidjeti? Neki vele da ne bi-jer ona je ipak robinja. Ja kažem da baš zato što je robinja, što je toliko posvećena, morala bi imati to pravo, tu mogućnost.
I kakva je to u krajnoj liniji osoba koja na jednu stranu glumi strašnog i strogog Gospodara, a u drugu ruku je vanilla mužić koji je svojoj ženi sve prije nego Gospodar. Po meni Gospodar ili jesi ili nisi. Ne možeš biti i jedno i drugo.
Još jedna nebuloza su neka stroga pravila, ili rutina koje takve osobe propisuju svojim robinjama. Od kud im pravo na tako nešto? Ne bi li se to moralo zaslužiti? A čime su to oni zaslužili?
Na kraju imamo sasvim jednostran odnos u kojem je djevojka posvećena, odana, drži se zadanih pravila, mnogo daje-u granicama koliko čisto poradi vremena provedenog zajedno uopće i može dati. A on je "vjerni, dobri odani suprug" ;) :)) koji ustvari ima jako dobro istreniranu ljubavnicu. Da, baš to. Ljubavnicu koja mu neće raditi probleme (kao što bi vanilla ljubavnica mogla), koja će uvijek biti spremna i voljna, koju nikad neće boliti glava… koja će biti presretna kad on nađe koji sat za nju… a i koja će mu vrlo vjerovatno služiti za kompenzaciju nekih stvari i pojava u njegovom braku. Ili u njegovoj glavi.
To je 24/7? Po meni nije.
Može li takav gospodar sa svojom robinjom prošetati gradom? Bez okretanja preko ramena i skrivanja odvesti je npr. na večeru? U kino? Može li s njom učestalo provoditi vrijeme? Puno vremena? Može li biti tu kad njoj nešto treba, kad je usamljena, kad je u nekim problemima, kad mu samo želi čuti glas ili osjetiti njegovu ruku na svom obrazu? Može li s njom npr. izaći van do kasno? Provesti ljeto zajedno?
Odgovor na ova pitanje je ne može. Može joj, a to takvi učestalo i rade, davati razne stroge i striktne naredbe. To može… to i rade. Bah.
I onda na kraju balade cure shvate da dok su njene vršnjakinje imale partnere, vanilla dečke, Domove ili Gospodare s kojima su mogle raditi sve od gore navedenog i još mnogo više… one su bile odane i posvećene osobi od koje su dobivale što i koliko pitam ja vas? One su bile istrenirane ljubavnice.
Znate li kako je lijepo kad vam je Dom, ili Gospodar ujedno i dečko, i prijatelj, i partner? Neki znaju, neki na žalost ne znaju. Kakoje dobro kad ga svojem društvu možete predstaviti kao svog dragog, jer prema je on vaš Master-mora biti i vaš dragi.
Tražite si i Mastera i dečka. I Doma i prijatelja, i Gospodara i dragog i partnera i nekog kome ste vi na prvom mjestu. Sve to u istoj osobi. Teko onda možete biti robinje i tek takav stvarno može biti Gospodar.
Da ne duljim jer tko je shvatio shvatio je, tko nije, sve da napišem i roman od 788 strana neće.
Stvar je samo u reciprocitetu, jer meni je bdsm odnos, svaki bdsm odnos upravo to. Koliko tko daje, ulaže i koliko dobija za uzvrat. Nekim to očito nije bitno, ili im je lijepo objašnjeno da to nije bdsm. Hahahahaha. I takve primjere sam čuo.
Jasna stvar da robinja mora biti posvećena i do kraja odana svom Gospodaru… da se mora oko njega truditi… ali i Gospodar mora to sve pokazivati i spram svoje robinje.
Ne mora li? Oboje moraju uložiti itekako mnogo truda, volje i vremena, a u takvim odnosima samo jedna strana to radi
Neki se s ovom rečenicom koja slijedi neće složiti ali probajte me onda pobiti. Robinja pripada samo svom gospodaru, ali ne bi li na određeni način i Gospodar trebao pripadati samo svojoj robinji? Ne bi li joj morao davati mnogo pažnje, zadovoljstva-i sexualnog i svakog drugog, mnogo vremena s njom provoditi. Trebao bi. Morao bi.
A onda imamo i učestale zabrane u stilu zabrana svršavanja, i zabrana kontakta sa drugim Domovima. Zabrana svršavanja na duži rok je glupost, k tome i nezdrava glupost koja zaslužuje posebnu temu, a zabrana kontakta… o tome sam pisao ali zapitajte si zašto vam je to zabranjeno? Možda da ne bi doznale kako drugi Domovi djeluju, kako se ophode sa svojim subicama/robinjama? Što on to od vas želi sakriti? Ili je nesiguran u sebe, boji se konkurencije, pa misli da je najbolje ne dozvoliti joj da stupa u kontakt sa ostalim Domovima. Tako je po njega rizik minimalan. Mjesto da svojim djelovanjem dođe do toga da ona niti nema potrebu kontaktirati s drugim Domovima.
.
Meni se čini da takvima treba samo osjećaj moči i ljubavnica na poziv.
Stoga poručujem takvim masterima da malo porazmisle šta oni ustvari rade tim curama. Kaj im sve uskraćuju. Koliko malo daju a puno dobivaju. Koliko ih mogu psihički upropastiti. I što će ta cura jednog dana imati od svega toga? Dali ta veza vodi ičemu?
Cure, znajte da su ti i takvi vrlo često vrlo vješti manipulatori koji baš traže mlade ili neiskusne djevojke kojima onda mogu prodavati razne bureke i oblikovati ih po svojoj želji i prema samo svojim potrebama. Uostalom za koliko ste starijih ili iskusnijih djevojaka čuli koje su ujedno i robinje oženjenim Gospodarima, pogotovo onakvima o kojima sam pisao? Ja nisam čuo niti za jednu takvu… Zašto?
odgovor je očit.
Cure, pazite se da se nakon nekoliko godina nebi zapitale da kaj ste vi imale od te veze? Da di vam je bila pamet? Oko koga ste se vi trudile i što ste vi njemu ustvari bile i što je vidio u vama? A znam nekoliko takvih kojima se upravo to desilo.
"Di mi je bila pamet"… "Kako sam se dala izmanipulirati"… "Kaj je meni to trebalo u životu"… "Dali je to bio Master-slave odnos"… "Dali je to bdsm"… "Dok su se drugi družili i provodili sa svojim partnerima, išli na more, ili barem na jebeni sladoled do grada, ja sam bila sretna ako bi ga svakih sedam dana vidjela na sat-dva, a jesam bila budala" itd. Te rečenice sam čuo-od slova do slova.
Pazite se da se to i vama ne desi.
Tko puno daje mora i puno dobivati za uzvrat. MORA. Nikad to ne smetnite s uma. A to što ste vi submisivne, što uživate u izvršavanju, u zadovoljavanju, pokornosti, poslušnosti, pravilima… to baš ništa ne mijenja na gornjoj tvrdnji.
|
