bdsm_blog

Nastavak filozofije o ljubavi

Još se nije rodio taj koji je do kraja shvatio muško-ženske odnose, no da u nekoliko rečenica završim s tom temom. Vjerujem da ne postoji neki savršeni "soul match" barem ne u nekom apsolutnom vremenu jer svi smo mi podložni promjenama i uvjetovani trenutnim događajima u našoj okolini a koji se pak odražavaju na nas same i naše shvaćanje, poglede na određene stvari i događaje, pa tako i na ljubav te sve ono što čini kvalitetnu vezu. Ponekad sitnice (ili nam se tkao barem čine) kojih možda nismo niti svjesni mijenjaju našu percepciju i doživljaj partnera.
Nekoć davno sam vjerovao u ljubav koja sve pobjeđuje, pred kojom padaju sve prepreke i koja nikad ne nestaje. Ha ha ha. Već više godina znam da su to samo puste tlapnje i nerealan-romantičarski pogled na svijet. To je hod po oblacima, a svatko od nas prije ili kasnije zvekne na zemlju i samo ovisi o doskoku koliko će se polomiti :))
Hvala Bogu pa nitko od nas nije zaleđen u vremenu i ta je mijena jedina konstanta u našim životima. Stoga… partner može biti odgovarajući samo ako se na sličan način kao i mi razvija, mijenja. Za uspješnu, kako vanilla tako i D/s vezu su nužni kompromisi i razumijevanje. To je prije ljubavi, jer ljubav-koliko got bila predivna, ipak gubi bitku sa ne razumijevanjem i tvrdoglavošću. Nije mi se to jednom dogodilo ;) Nađem si ma stvarno savršenu partnericu. Odgovarajuću u svim segmentima… a onda dan po dan, mesec po mjesec… odlazimo u različitim pravcima. Mijenjamo se na drugačije načine i više ne hodimo istim cestama, a bome niti u istom pravcu. Znam da bi se barem 3 moje veze drugačije završile da sam djevojke upoznao u nekim kasnijim fazama svog života ili pod drugačijim okolnostima. I za propast bilo koje veze nikad ne krivite drugu stranu. Krivica je uvijek podijeljena. Dobro, tu ne govorim o nekim extremima u stilu prevare i sl.
Neodgovorni ljudi te kukavice koje se straše sebe samih, krivnju uvijek prebacuju na drugu stranu. Ma, mogao bi o zadanoj temi napisati još 88 postova ali nema potrebe. Znate koji je najveći problem? O ovoj temi svi sve znaju i nitko ništa nezna :)
I za kraj. Tvrdim da apsolutni soul match ne postoji. Zaboravite onu izlizanu srednjoškolsku pričicu o tome kako su ljudi nekad bili dvospolna bića, pa su nekaj razljutili bogove koji su ih odlučili kazniti razdvajanjem na mušku i žensku stranu koje su onda osuđene na traženje svoje druge polovice kako bi bili kompletni, savršeni… Glupost. Kako sam i rekao… Netko mi danas može stvarno biti moja bolja polovice, savršena partnerica… za 3, 6 mjeseci, 3 godine… totalni stranac.
A u drugu ruku... ako smo tolerantni, ako nam je stalo do veze i ako posjedujemo emocijonalnu inteligenciju-i "stranac" može biti ljubav našeg života.


Ova dva posta su trebala biti jedna cjelina ali sam ih ipak odlučio razdvojiti poradi bolje preglednosti i razlike u tematici.