Vikend - ostatak
Ujutro me je probudio sa svojim zagrljajem (znate ono kad muški imaju jutarnju pa se samo tuče i trljaju, a još su uvijek u snu), i dok je on nastavio spavati, meni je bilo gotovo, ležala sam i uživala, mislila se koliko je predivno to što se nisam morala ustati i otići na posao, i onda se je probudio – i pogodite koja mu je bila prva želja???? :)
Normalno da sam se bacila na posao iako sam još uvijek spavuckala, ali – mali ima neodoljivu facu kad kaže – ajde..... i pogleda te – to vam je isto ko kad naiđete na preslatku malu bebu ili dijete i ne možete odoljeti da mu date čokoladu ... takav je i njegov osmijeh ... Ako me kužite.
Normalno da je uživao,... ali meni se od prethodne večeri i tog jutra čeljust već počela kočiti, a i pušenje je vrlo zamoran posao, pa sam jednostavno legla nazad u krevet, zatvorila oči i uživala u odmoru.... dok me on nije počeo izazivati...
Iskreno – ostatka dana se sjećam samo u magli, ne sjećam se ni točnog reda događaja ni ... znam, da sam istovremeno htjela da prekinemo igru i molila se da je nastavimo, znam da mi je 3 puta stavljao lanac i oslobađao me od njega, inače me najčešće jebe samo u guzu, to jutro je obradio i jedno i drugo područje, znam da me je grizao, lomio, i da me nije puštao, znam da mi je par puta kada sam ga onako polusvjesna molila da stane – da mi je onako se slatko i lažno nevino smiješeći rekao – pa imaš safeword, ajde, pokaži mi prst. Na što bi ga ja samo izluđeno pogledala. Znao je da zapravo ne želim stati, i da želim još i još i još. Tjerao me da svršavam samo na dodir njegovih prstiju na vratu, držao me, trljajući me dolje, preko sat vremena na rubu svršavanja, toliko da sam ga pri kraju počela gristi, otimala sam se, podsvjesno, i zato je vraćao ogrlicu, da me smiri, i najluđe od svega.... Jedno 10-tak minuta mi je šaptao, mazeći sa svojim dahom moj vrat i uho, šaptao mi je kako želi da svršim za njega tog momenta tako, kontrolirao me pomoću svog glasa i svršila sam. I ludila što može tako utjecati na mene, i opet... opet me je uspio slomiti intezitetom događaja, a ne batinama, u tome momentu, u toj sumaglici, da je pitao da za njega napravim bilo što, u tome stanju bi napravila sve, ali apsolutno sve. I toga sam postala svjesna, koliko me može sluditi, koliko samo riječima može u određenom momentu utjecati na mene, i to me slomilo, i počela sam plakati...i pustio me da se malo smirim i opet me zatim držao na rubu, imam masnice od njegovih prstiju po cijelom tijelu, gdje god me taknuo, ja sam umirala, ali ono finalno svršavanje, ne znam ni koliko je trajalo, samo sam se grčila.... I posvetio se meni, i pazio je na mene i .....
I bilo je jebeno teško vratit se iz svega toga, bilo je bolno ne osjećati njegove ruke, praznina nastala nakon toga je bila hladna i okrutna. Cijeli taj dan sam se smješkala ko budala, ma budimo iskreni, još uvijek se smješim ko budala od pomisli na to koliko me je izludio, i danas me boli svaka kost u tijelu....
Zaboravih vam reći, ... on zna da sam internet freak, ali rekla sam mu za blog,.... i da pišem i o njemu i umjesto da mi ko neki drugi svojima, zabrani da odlazim online, njemu je to bilo ludo. Šteta što sam neće nikad ovo pročitati jer ne ide on-line često, a i kad ide to je samo zbog mailova.
Možda vam jednog od ovih dana konačno ubacim neku sliku kad nađem dovoljno vremena za je smanjiti.
Idem sada još malo raditi.
Il hefe - konačno si nazad, nadamo se da je noga dobro, uživaj :)
leptirica
|
