bdsm_blog

:)

Sorry voljena nacijo, ali leptirica se malko opravlja od mamurluka izazvanog breezerom, onako, znate kad ste imali dobar izlazak, i onda na poslu pokušavate ostati budni, a dan kakav je, i sve ste u nekakvom slow motionu. I onako mi lagane misli kruže glavom i pitam se i ne znam da li se i ostalim blogerima to događa, ali povremeno kad se vozim u tramvaju, ili šetam, razmišljam o nekim stvarima, i htjela bi ih staviti na ovaj e-papir, ali do momenta dok dođem do doma već sve nestane, ispari, i sjećam se samo površno tih rečenica.
Pitala sam dolje il hefea o načinu na koji domovi razmišljaju, kakav užitak oni imaju, kakav okidač. Ne želim to čuti samo od njega već i od drugih, nekako, gdje god da čitam, uvijek se piše samo o tome kroz kakve osjećaje prolaze subovi, koji su njihovi okidači, što oni žele. A mene zanima kakva je druga strana, kakav je osjećaj kad je netko u tvojoj moći, kakav je osjećaj kad gledaš tragove koje ostavljaš na koži... i u kolikoj mjeri možete zadržati ozbiljnost kad npr. nekoga treba kazniti. Ili ... koliki dio vas je svjestan odgovornosti koju nosite... pogotovo kad sub ulazi u svoje stanje i gubi kontakt sa realnošću. Ta pitanja se nekako konstantno nameću sama od sebe.
I znatiželjna sam. :)
I please hefe.... konkretan odgovor.... ne ono što od kad sam ušla u bdsm dobijan od većine Domova... MAGLU... Dajte realne, istinite, konkretne odgovore...
Ko ja :)