Eto, najdraži klub nam je prema običaju zapeo na zadnjoj stepenici i opet ćemo Ligu prvaka gledati samo na tv-u. I bilo bi dobro da je u tome najveći problem jer, budimo iskreni, nama se u tu Ligu prvaka i nije išlo zbog gledanja nogometa. Išlo nam se da cijeloj Europi pokažemo kako je nama, Bad Blue Boysima, tamo odavno mjesto. No voljeni klub nam i ove godine nije omogućio da Europi pokažemo koliko u ovom trenutku možemo. I sad svi traže nekakve krivce u sucima, igračima, upravama... I u svima se može naći razlog zašto Dinamo nije prošao Wredera. Mnogi su nakon Kapfenberga očekivali da ćemo upravo mi nečim sličnim biti razlog ispadanja iz Europe, ali eto, bez lažne skromnosti, nama se jedinima ne može staviti niti jedna zamjerka. I tu zapravo nema ništa novo. To je relanost najvjernijih Dinamovih navijača! Navijača koji se već danas okreću novim izazovima. Sutra je ždrijeb Kupa UEFA, a u subotu Kranjčevićeva i idemo dalje još jači. Par riječi o samoj tekmi. Jučer je iz Slavonskog Broda Udruga organizirala jedan autobus koji se, kako to i biva kad su velike utakmice u pitanju, brzo popunio. Plan i dogovor je bio dva busa, ali je velebna administracija iz Maksimirske 128 prodala naše DOGOVORENE ulaznice za sjever dole u trenutku kad je naš tajnik potegnuo u Zagreb po njih po puštanju u prodaju. Tako smo umjesto 100 ulaznica za sjever dole utješeni s 50 za jug. No naša ekipa od desetak ljudi koja je redovna na utakmicama uspjela je uz pomoć prijatelja iz Zagreba (još jednom HVALA!) doći do ulaznica za sjever dole. O atmosferi, koreografiji, navijanju ne treba trošiti previše riječi. Poraz od 3:2 teško je sjeo na to sve... Kako je i običaj, na tribini se nije slikalo pa prenosimo jednu fotografiju s BBB foruma.

|