Početak ovog gostovanja bio je zapravo na uzvratu s Domžalama na Maksimiru kojem smo prisustvovali u vrlo dobrom broju, ali i izdanju na tribini gdje je prvi puta stavljen naš novi transparent viđen na slikama iz Slovenije. Uoči te tekme saznali smo da prije dolaska u Bremen putujemo u Amsterdam!!! Na put smo krenuli u ponedjeljak oko 13 sati. Vlakom prema Zagrebu uputilo se sedam Brođana. Prema EU startali smo autobusima oko 18h. Uz nekoliko noćnih stajanja po pumpama Austrije i prilično vesele noćne vožnje, jutro smo dočekali u Njemačkoj. I odmah prvi problemi. Drugi autobus ostao je bez nekog gumenog crijeva po kojeg smo našim busom krenuli u obližnji grad. Nakon puna tri izgubljena sata i puno više šoletovih bisera krenuli smo odvojeno prema Amsterdamu. Tamo smo trebali biti u ranim poslijepodnevnim satima utorka, ali smo se u to vrijeme našli 16 km pred Rotterdamom! Šole opet promašio skretanje pa smo na cilj – Hotel Etap stigli predvečer, a odmah iza nas i drugi bus koji je u Njemačkoj ostao u kvaru. Čisto da se zna koliko smo promašili! Onda je trebalo u jednu trokrevetnu sobu prošvercati sedam ljudi. Uspjeli smo bez problema, brzinski se otuširali i bili spremni za ludi provod po Amsterdamu. Entuzijazam nije pokvarila niti kiša koja je baš tada počela. Dolaskom u centar počinje dio gostovanja o kojem ne vrijedi previše pisati. Tu kulturu i način življenja jednostavno treba doživjeti! J Noćni obilazak užeg centra Amsterdama i njegovih blagodati trajao je do trenutka kada smo saznali da će u sitne sate iz nekog dijela grada krenuti bus prema hotelu. I kada smo krenuli prema njemu počinje totalni pljusak. U utrci s vremenom nismo mogli čekati da stane već smo šprintali do busa. Neki manje, neki više. Samo problem je bio što nismo znali gdje je bus. Ipak smo ga nekako našli i mokri do gaća stigli u naš hotel. Treba li uopće spomenuti da je baš tada stala kiša? Komforna trokrevetna soba tada se pretvorila u sušionu iako je bilo jasno da se ništa neće osušiti do jutra i pokreta za Bremen. Tako je i bilo. U sunčano jutro oblačimo ono malo suhog što je ostalo i mokrih patika krećemo put Njemačke. U nekom nizozemskom trgovačkom lancu opskrbljujemo se hranom i pivom za put. I u Bremen smo stigli kasnije od planiranog pa nije ostalo vremena za odlazak u centar već smo se do tekme zabavljali u širem krugu stadiona. Jako puno Polizei i što je zanimljivo jako puno mladih zgodnih polizei-ki nije nas ometalo. A kobasi i piva kao da smo u Njemačkoj... Fuj, taj moderni nogomet! Navijanje na samoj tekmi opet je bilo na razini europskog gostovanja. Jako dobro i jako glasno uz euforiju kod našeg vodećeg gola Balabana. Treba spomenuti i vrlo dobru bakljadu i činjenicu da niti jedna baklja nije završila preko ograde našeg sektora. Unatoč tome u poluvremenu ulazli veliki broj specijalnih polizei-aca. Navijanje u drugom dijelu opet malo slabije nego u prvom, ali iz Hrvatske i dalje stižu poruke da se jeb... čujemo! Unatoč prilikama Dinama da matira renomiranog protivnika već na njegovom terenu, to se nije dogodilo. Werder golom Almeide ili bolje rečeno poklonom Vukojevića i Schifa izjednačuje odmah na početku drugog dijela, a pri kraju utakmice onaj Jensen za preokret zabija gol kakav valjda više nikada neće. Iako 1:2 poraz u gostima ostavlja priliku za uzvrat u Zagrebu, na tribini se osjetio žal što se posao nije dovršio već u Njemačkoj. A itekako se mogao... Svojim izdanjem na tribini bili smo zadovoljni. Put kući protekao je uglavnom u spavanju, a do Zagreba vrijedi izdvojiti još dva bisera našeg šoleta: 1) stajanje u Austriji u nekakvom super marketu kojeg drži nekakva Balkančina završilo je incidentom; 2) ostavljanje vođe puta i još dvojice putnika na hrvatskoj granici jer ga je na to primorala hrvatska policija. Aj, tu krivicu spomenuti dijele pola – pola. U Zagreb smo stigli u četvrtak oko 19 sati. U vlaku za Brod bili smo oko 21h, a oko ponoći u svojim kućama... Zaključak: Europa ko Europa – gostovanja za pamćenje! 





|