15.12.2005., četvrtak
TRIBUTE TO SMEČ (SMASH)
Postoji nekakav «smash» u tenisu, koji se po Vuku izgovara «smeč», kojim navodno tenisač osvaja poen, i dobiva game, ili set. Malo sutra, kad god gledam tenis, uvijek neki Ivanišević promaši zicer, i «smeč» završi neslavno. Lopta pođe u aut, a protivnik dobiva novu nadu. Da ne duljim, «smeč» je krebilnost.
«Pravi» SMEČ je u biti ugledni ugostiteljski objekt, koji se smjestio između polu-šminkerske «PETICE» i vandalskog «ROKA», a nasuprot STUDOM-a «Stjepan Radić», dakle Save. Nećemo u vremenu postanka SMEČ-a, koji je kroz povijest mijenjao ime iz SMASH u SMEČ, i obratno. Suština mu je ista. Prema antičkim legendama, točno vrijeme nastanka SMEČ-a nije egzaktno poznato. Postojao je i prije rata, ali tad nije bio slavni noćni klub, već nekakva rupa, u kojoj su katkad neki likovi pili kave, «Cole» i pive.
Znate ono, kao u dubrovačkoj katedrali, taman smatrali da se sve zna, kad pronađu još jedan oltar ispod glavnog. Neki povjesničari smatraju da je SMEČ oduvijek, pa su krapinski praljudi tu dolazili na piće, što argumentiraju nekim posjetiocima SMEČ-a koji su nalik na Kromanjonce. Demantira ih činjenica da dio takvih dolazi iz ROKA, u prolazu prema PETICI.
Prema izvornicima, dok su u ROKU sve sami Rolling Stonesi (ali ne Mick Jagger i društvo, nego likovi iz mega-kamenjara, koji se tako i ponašaju, mislim – kamena sa ramena, toljagom po žene, i slično), u PETICI Bosanci šminkeri i udavače, SMEČ je okupljalište Dalmoša, Dubrovčana, te brižljivo biranih stanovnika BiH, Imotskog i Slavonije, s rockerskom tradicijom, i anti-šminkerskom orijentacijom.
U više navrata kroz povijest, SMEČ je bio nešto kao pustinja Sahara, ili Kalahari. Naime, uvjerljivo najlošije sređen prostor nije privlačio nikoga osim vrlo slučajnih prolaznika, koji su vjerojatno željeli popiti koju pred smrt. Interesantno je bilo gledati full pune ROKA i PETICU, uz pusti kafić u sredini, u koji tek tu i tamo netko zirne, pa brisne glavom bez obzirexa.
Međutim, zaslugom dijela dubrovačkih entuzijasta kao pionira novog doba, kao što je primjerice prije 3-4 godine bila inicijativa danas uglednih inženjera iz redova Podrumara, po bizarnom motu ŠTO RUŽNIJE I PUSTIJE TO PRIVLAČNIJE, SMEČ bi iznova oživio… U biti, Dječaci su navodno otkrili SMEČ, kao primjerice Vikinzi Ameriku. Ali svi znaju samo za Kolumba. Što ti je marketing!
Međutim, restauratorske težnje katkad su poprimale destruktivne tonove, primjerice, kad prazna boca pive potpomognuta silom gravitacije i laganom silom F pada i lomi se na podu. Osobito je interesantna bila Hijenina instalaterska kreativnost: «super glue» ljepilo spretno je mijenjalo dimenzije šanka, pa su proizvedene viseće tacne, čaše, pepeljare, boce, čak i gajbe. Tehnika kolaž primijenjena je na izrezivanje stranica «Playboya» i «Erotike», te obljepljivanje šanka, WC-ova, ulaznih staklenih površina, podova…
E, nisu samo Podrumari zaslužni, stvarno ste krebili ako mislite da su takvi toliko umišljeni (ako neki i jesu, nisu zbog toga). Uglavnom, i većini dubrovačke ekipe, izuzev one šminkerskije (kod kojih i WC mora bit barem «Nike») SMEČ se uvijek iznova dopadao, i rado su u njega dolazili, makar neko vrijeme… Gimnazijalci, Tihana, Dječaci, Rest of 70-ies, Šampinjoni, PVO, Britney, proveli su godine i godine prijediplomskih paralelnih studija u SMEČ-u. Zadnjih godina izrazito su često zastupljeni i igrači, te prateća ekipa Kamen Ingrada, što se donekle odrazilo na njihov uspjeh na primarnom, ali ne i na paralelnom studiju, pod B. Doktorirali u SMEČ-u, a provlače se na redovnom studiju, to je kao kad ekipa osvoji Ligu prvaka, a provlači se u domaćem prvenstvu.
SMEČ je bio poprište različitih poslovnih poznanstava, u njega su dolazili uspješni biznismeni (B.P.) i budući magistri (Macky), N inženjera, da ne spominjemo brojna zvučna imena. U svakom slučaju ma tko nije mogao ući u SMEČ, osim Matka, za kojeg je izborena posebna viza. Tu su se dogovarali putovi u Mađarsku na utakmice «Juga», put barkama iz Dola na utakmicu Island-Hrvatska, i druge sportsko-društvene manifestacije.
Osobit oblik priznanja koji dobivaju veterani SMEČ-a, umjesto pokala Julesa Rimeta, jesu JEMOVI, koje dakako dijeli legendarni Jem. Prenosimo iz ugledne novine «Underroom Rac Times» definiciju ove nove mjerne jedinice SI-sustava:
1 JEM - jedinica (dvica) za odmjeru obljuba i grlidbe u SMEČ-u, dobila je ime po slavnom začetniku tog običaja. Prosječna količina obljube za normalna čoveka iznosi 0.01 JEM. Ali upitno je ko je danas normalan ? Neki i u drapexu primjerice grle i ljube svega 0.001 pikoJEM.
U SMEČ-u se začinju i tzv. ljubavna poznanstva (ovisno o definiciji ljubavi), a prijateljstva se podrazumijevaju. Prijateljstva su češće istospolna, dok istospolne ljubavi nastale u SMEČ-u do dan danas nisu pouzdano poznate. Ljubavi nastale u SMEČ-u mogu biti mega-romantične, ali takvima su skloni najčešće inženjeri-gitaristi, koji su na putu u WC SMEČ-a zamijetili ljubav svog života. Drugi inženjeri FER-a i prometa, također su na ovom svetom mjestu započeli romanse koje traju već godinama, upravo zahvaljujući činjenici da su ih cure imale priliku vidjeti u najgorem svjetlu. A po formuli “AKO SU OVAKVI KAD SU NAJGORI”, lako su odabrale svoje dečke i Dečke, jer im je pun kufer onih koji se prikazuju kao kultura, a onda pokažu svoje krebilno lice.
Drugu vrstu SMEČ-ljubavi neki teoretičari ne priznaju pod pojmom “ljubav”, ali što takvima reći nego da su totalni krebili. Ukoliko se vremenski aspekt isključi iz definicije, svejedno je da li je ljubav brak koji traje 30 godina pa pukne (jer On nađe mlađu ili Ona još starijeg), ili je sve «magic of the moment», po formuli kemija + alkohol + gol-šansa. Ovakve ljubavi koje u pravilu završavaju ili megažvaljevima, ili čak drapexom na jednu noć, moderni teoretičari nazivaju Recreativo Huelva, prema nogometnoj ekipi španjolske lige, koja je lani ušla u Primera Division, a još brže ispala iz lige, vjerojatno u nepovrat.
Uglavnom, SMEČ spaja dobar dio dubrovačke ekipe koja dolazi na studiranje u Zagreb, i koji u Zagreb dolaze, već dugi niz godina. Tako su Dubrovčani (barem oni koji po definiciji postižu manje rezultate na skali Krebilnosti), koji su praktički bili najrazjedinjeniji od svih gastarbajtera u Zagrebu, sada među najhomogenijima. Ako ništa, lijep je osjećaj poznavati N generacija, u susresti ih na ulici ili u SMEČ-u.
Konačno, zanimljivo je da se u SMEČ-u, slično kao u legendarnoj Barci, mogu susresti ljudi koji su stvarno iz nekih 25-tih filmova, iz svijeta porno-filmova, horrora, komedije (rjeđe romantične)… Vjerojatno je i Brad Pitt nakon 7 godina u Tibetu navratio do SMEČ-a, ali ja nisam bio taj dan, pa ne mogu pouzdano reći.
|
- 00:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.12.2005., srijeda
BOLONJSKI PROCES U „SMEČ“-u
Došlo je vrijeme promjena: Hrvatska i bez gotovine i bez Gotovine hrli u Europsku zajednicu, i dok budemo dočekivali integraciju RH u EU, možda prethodno dočekamo dezintegraciju Europske zajednice, koja ionako već sad puca po šavovima.
Ovaj glamurozni politički uvod imao je za cilj naglasiti dvije stvari: da je došlo vrijeme promjena, te da neke stvari pucaju po šavovima.
Jedna od takvih stvari (dakle, koje pucaju po šavovima) jest nekad omiljeno okupljalište „ne-šminkerskih“ Dubrovčana, ali i Dalmatinaca uopće (tema članka nije rasprava pripada li Dubrovnik Dalmaciji ili ne), Slavonaca, Bosanaca i Hercegovaca, Lejkersa, a našao bi se povremeno tu i poneki Purger, kao kontinentalni jadranski bračić, ili sredozemna medvjedica, morski pas modrulj...
Dakle, riječ je o bivšem kafiću „SMEČ“ na Savi, koji je svojom atraktivnom unutrašnjošću, rock & rollom, ne-šminkerskim a ujedno ne-alternativnim okruženjem magnetski prvilačio mlade i nešto manje mlade, te čak i one koji su stari k'o opanak.
Međutim, naglasili smo da je došlo vrijeme promjena, i vlasnik «Roka» (koji je u zadnje dvije godine vlasnik i «SMEČ-a») procijenio je na temelju političkih tokova, te niza sustavnih znanstvenih istraživanja s područja sociologije, socijalne psihologije i marketinga, da nema smisla ostaviti jednu post-socijalističku oazu kakva je «SMEČ» da bude takva kakva jest.
Stoga je tijekom proteklog ljeta došlo do varimax-rotacije (čitaj: razvaljivanja) ostataka bivšeg sistema, te radikalnog preuređenja «SMEČ»-a u skladu s Bolonjskim procesom. Naime, «SMEČ» (zastarjelo socijalističko ime, atavizam kao što je primjerice naziv «Dinamo») je promijenio ime u «ACADEMIA CLUB», koji je tek tankim drvenim paravanom odijeljen od «Roka», kultnog okupljališta Bosanaca-šminkera, i pripadnih mega-sređenih žena koje gravitiraju opisanim likovima (u stručnoj terminologiji «pičoberi»). U bivšem «Smeču», sada šminkerski uređenom, u skladu s postavkama Bolonjskog procesa, na sredini se nalazi mega-šank koji sada ne diferencira običnu «raju» od kultnih vlasnika šanka (primjerice Podrumara, Dječaka, Gimnazijalaca), već je taj centar spoznaja i motrišta sad dostupan svima. Svaki degenerik sada može nekažnjeno zaposjesti dio šanka, štoviše, visina šanka na prednjem dijelu omogućava mu i da marketinški izlaže svoje spolovilo pogledima javnosti… Prosječni Krapinski pračovjek je za većinu novih posjetitelja «ex-SMEČ-a» pravi astronaut. A ptičju gripu novi polaznici «Academie» vjerojatno mogu dobiti jedino od pterodaktila. Broj pičobera se drastično povećao, kao i stil odijevanja, koji je kompatibilan s posjetiteljkama «Hemingway»-a u Zagvozdu.
Teoretičari pretpostavljaju da se upravo ovaj moment reflektirao na izbor gosta na svečanom otvorenju 8. listopada 2005., a to je bio upravo jedan od stanovnika Zagvozda, tzv. Popularni Jole. Što mu je ime, a što prezime, ne znamo, ali znamo da je njegovo gostovanje i otvorenje «Academie» najavilo jednu novu eru, premda iskreno sumnjamo da se dana 8. 10. 2005. rodio neki novi Isus Krist. Ako ni zbog čeg drugog, malo je vjerojatno da Bog može biti Vaga u horoskopu.
Na otvorenju smo susreli mnoštvo poznatih lica, ali i mnoštvo novih…i premda se možemo kratkoročno prijatno osjećati zbog pluralizma «minjaka» i dekoltea, ne možemo sakriti sumnje da sve to vodi u sivilo prosječnosti i neautentičnosti.
Čovjeku naprosto dođe više puta da «In memoriam» polomi pokoju bocu, pa kud puklo, da puklo… Ja ne, da se odma' razumijemo, ja sam kultura.
|
- 18:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
