nepogled!

nedjelja, 10.10.2004.

Pokemon trener shime u avanturi: Bedz planine Ucka (dio 3.)

leš Albert i njegov Megaftic
Probudio sam se jos uvijek nabrijan na Alberta i pun zelje da ga razvalim u dvoboju. Cak sam sanjao dvoboj, istina ne poke-dvoboj s njim vec hrvanje u blatu sa djevojkom u toplesu i tangama, ali poanta je da sam bio full nabrijan. Klarica i Marko su se probudili malo kasnije, pa smo spakirali stvari i zajedno krenuli u dvoranu. Ovaj put sam uspio izbjegavati da mi pogled zavrsina nekoj od slika golih starica duz ulaza u dvoranu, no Klarica je zastala kod slike i zapisala ime autora. Odlucila je da ce dat napravit akt i koristit ga u kuci da otjera covjeka koji skuplja TV pretplatu.
Usli smo svi zajedno u mracnu dvoranu, a ja sam stavio zeljeznu masku na glavu kako me Albert nebi gadjao limenkama. No, i prije nego sam uspio izreci izazov pogodio me u jaja. Pao sam na pod i previjao se 10ak minuta dok nisam dosao do daha, a Albert se samo smijao.
- Pederu! Izazivam te na dvoboj! - viknuo sam, a krov dvorane se poceo otvarati. Kako je s otvaranjem krova u dvoranu usla svjetlost vidio sam Alberta. Bio je to, suprotno mojim ocekivanjima, starac od bar 90 godina, na jednu stranu oslanjao se na bolnicku staku, a drugom rukom na drveni stap. Ostao sam zbunjen, pa to je bio onaj starac koji mi je jucer rekao da je Albert otisao oprat sudje. Nisam mogao vjerovati koliko me izjebo jucer.
- Ca je mici, a ca bi ti tija? - progovorio je na cakavstini, a ja sam jos tupo gledo u njega i cudio se kak nesto sto jede zive mrave moze bit glavni trener dvorane. No, laknulo mi je kad sam se sjetio da je prastar, jer ako ga nekim slucajem ne pobjedim u dvoboju, bar nece bit problem prebit ga na mrtvo ime.
- Hocu tvoj bedz, lešu jedan. - odbrusio sam mu i posegnuo za pokeloptama. On je posegnuo za limenkom koncentriranog poriluka i opet me pokusao pogodit. Uspio sam se izmaknuti koristeci tehniku sa tae-boa. Onda je uzeo pokeloptu i zapoceo mec.
- Ja biram tebe Megaftic.
Ja sam imao samo jednog jakog leteceg pokemona - Pentiuma. Pentium je moj najdrazi pokemon. I odlucio sam ga sacuvati za kraj, pa sam krenuo sa Psihoneutronom. Znao sam da telepatsko-elektricni pokemon tesko moze izaci na kraj sa letecim pokemonom, ali morao sam pokusati.
- Napad zaljetavanjem - zapoceo je mec leš Albert.
- Obrana brzim intervalima antimaterije - pokusao sam ja, ali leš Albert je odmah promjenio napad.
- Napad orkanskim vjetrom - nisam imao vremena za promjenu obrane i Psihoneutron je zavrsio na ledjima. Morao sam ga povuci.
- Ja biram tebe Pužžolino - morao sam pokusati sa svojim biljnim pokemonom.
- Napad ostrim kljunom - odmah je nastavio leš Albert, a ja sam pokusao obranu uvlacenjem u kucicu, no leš Albert je opet promjenio napad u zadnji tren - Podigni ga kandzama u zrak. Napad bacanjem s visine - Jos jednom moj pokemon je bez gotovo ikakve borbe zavrsio s krizicima u ocima. Nisam mogao vjerovati, ali znao sam da imam jos svog tajnog aduta - Pentiuma.
- Pentium, izadji, ja biram tebe! Napad kljucanjem po glavi! - zapoceo sam ofenzivu, no leš Albert nije mirovao.
- Obrana brzim preletima u stranu! Dodji mu iza ledja! - leš.
- Pazi leđa! - shime.
- Zgrabi ga za šiju i nabi ga u onu hrpu mrtvih ovaca - leš.
- Neeeeeee! - popizdio sam jer je pregazio i mog zadnjeg pokemona i bio sam porazen u 5 minuta. Zaletio sam se na njega u namjeri da ga prebijem na mrtvo ime i kaznim za ono jucerasnje ponizavanje. - Aaaaaaaaaa, razit cu te lešu jedan! - vikao sam i bacio se na njega, ali i prije nego sam uspio smjestit saku na njegovo lice leš je zamahnuo drvenom stakom i nokautirao me u letu. Po onome sto sam cuo od Klarice, kad sam se osvjestio za 2-3 sata, tako me opalio da sam u letu jednostavno zaspao i odletio umjesto u njega direkt u zid, od zida se odbio na hrpu gnoja, a s nje se otkoturao na lomljeno staklo. Nakon toga je Albert pljuno na mene, skinuo mi lijevu patiku te ju pojeo, a zatim otisao kroz vrata na kraju dvorane.
Bio sam toliko razocaran da sam htjeo zapalit dvoranu, ali kako nisam imao benzina odlucio sam da cu mu se osvetit drugom prilikom. Pokupili smo stvari i zaputili se prema Kraljevici.
Noc nas je docekala iznad Rijeke, pa smo prespavali u Kastvu koristeci svinjac jedne starije gospodje kojoj smo za uzvrat oprali i izmasirali stopala.
- 21:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>