nepogled!

danas sam kupio svoj prvi bosiljak. ima teglicu, crnu i ruznu, al nije bitno, ona je njegov dom. i kostao je samo 5 kuna. teta na standu me ispocetka ignorirala i slagala neko svoje cvijece, a aj sam na rolama zujao pogledom po standu i cekao da me nest pita. par puta je promrmljala nesuvisle recenice pa sam odlucio krenut u akciju "lutko, a kako mi se ti zoves?" priuputao sam ju. zena od svojih 65 godina, 85 kila i sisama u rangu sumo hrvaca ljubazno se nasmjesila pokazujuci 2 zlatna i 3 izbijena a nikad nadoknadjena zuba, te izgovorila "karmen".
"karmen, srce, jel mogu ja dobit jedan bosiljak."
treptala je okicama, a srce joj se topilo pri pogledu na maldo meso poput mene. morao sam okrenut plocu jer sam se vec vidio kak joj dajem broj telefona i adresu za prenociste.
"no, dobro, ajd daj mi taj bosiljak, evo ti medvjedic i cao ragaci."
ona jos uvijek nije skidala pogled sa mojih napetih bedara, pa sam ja sam obavio kupoprodaju i pobjegao glavom bez obzira. bosiljak sam stavio u plasticnu vrecicu plave boje. i dok sam tako jurio na rolama odlucio sam da ga moram imenovat. prvih nekoliko ideja sam odmah odbacio, ali onda sam se sjetio lika iz umaga kojeg upoznah prije par dana u motovunu. punk egzibicionist i depilator jedne noge Njapo je pravi uzor za moj bosiljak. cinilo se da je i on zadovoljan izborom jer je veselo mahao listicima dok je vjetar brzine sibao po njima. i tako smo ja i Njapo odrolali jedan veci krug gradom i dosli doma. smjestio sam ga na kuhinjski prozor kraj sestrinog kaktusa. da ga raspoznajem od ostatka kucne florne i faune, ali i da bi ga gosti mogli propisno oslovljavati, napravio sam mu natpis sa imenom i zaljepio na teglu.
nadam se da ce zivjeti dugo i sretno u mom domu.
koliko uopce zive bosiljci?
sta jedu?
hmmm...natovario sam si veliku odgovornost na ledja...a odlucio sam kupit i origano(koj je duplo skuplji)...mozda da napravim staklenik na balkonu...da da...