ponedjeljak, 22.01.2007.
Postmoderna
|
Jeste li čuli za taj pojam? Uključuje jedan potpuno novi pogled na svijet. Stare vrijednosti nestale su, sada se propagira relativizam, propagira se potpuna jednakost svih, globalizacija u svim njenim procesima. Globalizacija, kao prvenstveno gospodarski pokret, prešla je u sve stadije ljudskog života. Naravno, globalizaciju su pokrenule multimilijunske kompanije poput Koka Kole, Levisa, svih onih kompanija poput Adidas-a...Znaci, radi se o ekonomsko razvijenijim zemljama koje imaju najvecu korist od procesa globalizacije, jer one zele plasirati svoje proizvode na sva svjetska trzista i vec su uspjele u tome. Ti procesi vuku za sobom druge stvari. Internet, jedna od bitnih znacajki tih procesa. Tamo nalazimo sve, zatvaramo se u svoj nestvarni svijet i lagano, sve vise i vise, gubimo vezu sa stvarnim zivotom. Na internetu nalazimo sve od recepata za kolace do miliona novih "prijatelja". Gubi se individualnost, kriza identiteta vise nije nesto sto dozivljavaju vecinom ljudi u kasnoj fazi puberteta, krizu identiteta sad imaju sve dobne skupine. Slika postaje bitnija od teksta, zvuk vazniji od poruke. Postmodernisticko doba gusi one bitne ljudske vrijednosti, kao dobrota, zelja za dubljim poimanjem svijeta oko nas, ljudi oko nas (a ne nekih nestvarnih ljudi). GUbi se smisao postanka. Carpe diem postaje krilatica postmoderne. Zasto? Zasto toliko zudimo imati zivot non stop nabijen nekim senzacionalistickim dogadjanjima? Gdje je ona zelja za mirom koja nas vodi sigurnim stazama, a ne nekim putevima toliko labavim da se svake sekunde mou raspasti i staviti nas na novi, a sve sto treba da uradimo je da se docekamo i nastavimo bez pitanja sta se desilo sa starom stazom. Mladi su indiferentni prema svemu, sve se relativizira, nema ljubavi, najbitnije znacajke covjeka. Nema upravo te stvari koja sve pokrece do te mjere da ćemo ostaviti sve oko sebe i krenuti u ostvarivanje iste, bespogovorno slijedeći tu nit mira koju ona pruža, a ne samo pratiti nemir, jer, ustvari, ne znamo gdje pripadamo. Gubimo individualnost, postmoderna nas sve pravi jednakima. Gubi se identitet naroda, svi postajemo građani svijeta. Neki to zaista postaju, dok neki imaju nametnut identitet građana svijeta i mediji su ih čak i uvjerili u to, a ljudi ne poznaju svijet izvan svog sela, kvarta, grada. Ovo pisem, a cijelo vrijeme na radiu pjeva Regina Ljubav nije za nas, Ljubav nije Za nas (realizator, 22.01.2007.) |
