my wild
05.05.2006., petak
evo jedne dobre pjesme
|
american idiot Don't want to be an American idiot. Don't want a nation under the new media And can you hear the sound of hysteria? The subliminal mind fuck America. Welcome to a new kind of tension. All across the alien nation. Where everything isn't meant to be okay. Television dreams of tomorrow. We're not the ones who're meant to follow. For that's enough to argue. Well maybe I'm the faggot America. I'm not a part of a redneck agenda. Now everybody do the propaganda. And sing along to the age of paranoia. Welcome to a new kind of tension. All across the alien nation. Where everything isn't meant to be okay. Television dreams of tomorrow. We're not the ones who're meant to follow. For that's enough to argue. Don't want to be an American idiot. One nation controlled by the media. Information age of hysteria. It's calling out to idiot America. Welcome to a new kind of tension. All across the alien nation. Where everything isn't meant to be okay. Television dreams of tomorrow. We're not the ones who're meant to follow. For that's enough to argue. |
nEsTo O nAjBoLoJ gRuPi Na SvIjEtU.....
|
Linkin Park su jedni od predvodnika rap-rock-metal glazbenog usmjerenja. Njihov debitanski album 'Hybrid Theory' prodan je 2001. godine u Americi u 10 milijuna kopija i postao najprodavaniji debitanski album svih vremena. Fanovi diljem svijeta su s nestrpljenjem čekali njihov drugi album i on je napokon objavljen 25. ožujka. 'Meteora' nastavlja uspjeh svog predhodinika. U svom prvom tjednu se prodao u preko 800 tisuća kopija i ušao direktno na prvo mjesto američke top liste. O tome kako je nastajao, za Otvoreni radio govore članovi grupe: vokalisti Mike Shinoda i Chester Bennington, DJ Joseph Hahn, gitarista Brad Delson, basista Phoenix i bubnjar Rob Bourdon. L: Album je nastajao u 4 različite faze tijekom 18 mjeseci. Pjesme smo počeli pisati u autobusu tijekom turneje 2001. godine. Sam proces pisanja je za nas jedna sasvim normalna stvar jer mi ionako stalno pišemo nove pjesme i bilo bi nam čudno da ih odjednom više ne pišemo. No trebalo je proći određeno vrijeme u kojem smo izmjenjivali svoje ideje, surađivali jedni s drugima u stvaranju pjesama, dijelova pjesama. Na kraju su se sve te ideje pretvorile u 40 novih pjesama. Ta je brojka u pred produkciji smanjena na 20, prije nego što smo zaista ušli u studio. Tamo smo proveli nekoliko mjeseci i na kraju snimili 12 pjesama koje se sada nalaze na albumu. Tko i kako piše glazbu? L: Svi surađujemo. Svatko tko ima neku ideju, predlaže ju grupi. Uglavnom koristimo 'pro tool' na kompjuteru, na isti način na koji su ljudi ranije koristili trake. Prednost kompjutera je u tome što stalno možeš nešto mijenjati, okretati stvari naopako. Mi ne sjedimo zajedno u studiju i ne vježbamo svirati neku pjesmu. Kod nas je sve vrlo fleksibilno i svačije ideje dolaze u obzir, a one koje smo prihvatili se danas nalaze na albumu. Kako dolazite do samplova koje koristite na kompjuterima? L: Sami stvaramo svoje samplove. Više volimo tako raditi, nego da uzimamo samplove iz nekih tuđih pjesama. Naši samplovi proizlaze iz raznih ideja. To je teško, zato što ti nekada nešto dobro padne na pamet, zvoni ti u glavi, a ti ne znaš kako bi to pretvorio u zvuk. Zanimljiva je priča s pjesmom 'Somewhere I Belong'. Onaj dio koji se čuje na početku je zapravo u originalu bio odsviran na akustičnoj gitari. Chester nam je to odsvirao u autobusu na turneji i rekao je da mu se jako sviđa. No zvuk akustične gitare je za nas jako neobičan, tako da smo se morali s time poigrati na kompjuteru. Čak nam je palo na pamet da to odsviramo unatrag. Uglavnom, nakon silnog editiranja na kompjuteru, to se pretvorilo u taj čudni digitalni zvuk koji čujete na početku i koji uopće ne zvuči kao akustična gitara. Upravo takve stvari daju 'Meteori' jedan drugačiji ugođaj, jednu jedinstvenu osobnost. Vi znate da je to Linkin Park, no zbog takvih stvari ipak osjetite razliku. Ukoliko ste bili toliko pedantni samo oko uvoda u pjesmu 'Somewhere I Belong', koliko vam je trebalo da ju završite? L: Napisali smo 40 refrena za 'Somewhere I Belong'. Nisu to bile loše verzije, ali Brad je jednom došao u studio u momentu kada smo bili uvjereni da je to to, da je to refren koji ćemo napokon snimiti. No Brad nam je rekao: 'Možete vi to i bolje. Svaki puta kada ste ponovno napravili refren, on je bio bolji od predhodnog. Zašto mislite da ne može biti bolje i od ovoga?'. I tako smo zadnjeg dana, zadnjeg sata snimanja napravili refren za 'Somewhere I Belong'. Toj pjesmi je trebalo dvije godine da ju završimo. I na kraju je ona završila kao vaš prvi singl. Zašto baš ona? L: Mi ju zapravo nismo ni odabrali za prvi singl. Oko nas postoji tajno društvo ljudi iz izdavačke kuće koje je zaduženo za biranje singlova. Kako što vjerojatno već znate, mi smo jako pedantni oko svih stvari koje radimo i želimo biti uključeni u sve što ima veze s nama. Ovo je prvi puta da smo priznali da sve pjesme volimo jednako i da se ne možemo se odlučiti za prvi singl. Radili smo na albumu 18 mjeseci i proveli smo sa svakom od tih pjesama 18 mjeseci. Jednostavno nismo mogli odlučiti koja nam je od njih najdraža. Koliko je elektronika bitna za stvaranje vaših pjesama? L: Postoje različiti elementi koje pokušavamo spojiti prilikom stvaranja pjesama. To smo učinili i s albumom 'Hybrid Theory' i s albumom 'Reanimation', a posebno nam je bilo važno da to uspijemo i s 'Meteorom'. Potrudili smo se da svi ti elektronički elementi ne ostanu negdje zakopani, pa smo im prilikom snimanja i mixanja posvetili posebnu pažnju. Željeli smo biti sigurni da će se svi ti zvukovi zaista i čuti, da albumu zvuči trodimenzionalno i da unutra možete čuti stotine različitih stvari. Mislim da je to jako zanimjivo jer su to pjesme u kojima svaki puta kada ih slušate možete čuti neki novi zvuk, neki novi detalj koji smo unutra stavili. Kako nastaju tekstovi? L: Kod pisanja pjesama, tekstova ili melodije, nama je jedino važno da to na kraju bude dobra pjesma i da ti tekstovi nekome nešto znače. Ne samo nama, nego i drugim ljudima, i da u njima probude neke osjećaje. Upravo zbog toga jako lako i jako dobro surađujemo. Pristupamo tome vrlo iskreno i razmišljamo samo o tome kako će pjesma u konačnici najbolje zvučati. Ne razmišljamo o tome koliki će biti omjer repa i pjevanja, nego koje će riječi zvučati najiskrenije. Tko je dao ime albumu 'Meteora'? L: Bili smo na turneji u Europi i u autobusu smo našli turistički katalog i na njemu smo vidjeli to ime. U tom trenutku još nismo ni počeli s radom na novom albumu, no jako nam se svidjela ta velika epska slika. Radi se o povijesnom mjestu u Grčkoj, gdje je na velikim stijenama iznad vode smiješteno oko 10 ili 20 manastira. Palo nam je na pamet kako bi bilo dobro imati album koji prenosti tu istu sliku, tu istu bezvremenu ideju, osjećaj nečega što je veće od života. Kada je došlo vrijeme da damo ime novom albumu, svi smo se automatski složili oko tog imena. |
04.05.2006., četvrtak
naslov vidite po slici...hehe...
|
evo moj priajtelj filip slomio nogu...ja tada nisam bio vani jer sam moro na trening....al mi je njegov brat danas sve isprico u skoli...umjesto da je udario loptu on udario kamen i slomio nogu...hehe...lol...i ne smije mjesec dana van...blago njemu... evo slike jedne  |
01.05.2006., ponedjeljak
maradona
|
Najslavniji argentinski nogometaš Diego Armando Maradona rođen je 30. listopada 1960. godine kao peto od osmero djece u obitelji Chitora i Tote Maradona. Rođen je u Avellandi, radničkoj četvrti Buenos Airesa, u nedjelju - sveti dan svakog Argentinca. Dan za nogomet. Nogomet mu je, napisat će kroničari, morao biti u krvi. Na Diegovu karijeru najviše je utjecao njegov ujak Cirilo, nekad vratar malog kluba Corrientes, pravi nogometni ovisnik. Za ujaka ga vezuje i scena koja nema dodirnih točaka s nogometom. Mali Diego je jedne večeri upao u rupu na nezgodnom mjestu. Ujak Cirilo je bio blizu: Evo me, Diegito, samo drži glavu iznad dreka! Francisco Cornejo, scout Argentinos Juniorsa, prvi je uočio Diegov talent: Sve, baš sve je mogao napraviti s loptom. Glava ili noga, svejedno. Lopta se jednostavno lijepila za Diega. No, Cornejo je bio zabrinut izgledom sićušnog dječaka, morao je ojačati da bi opstao u nogometu. Uz dopuštenje roditelja odveo je Diega liječniku sumnjive reputacije. Cacho Paladino injekcijama je podignuo mišiće buduće zvijezde. Paladin je to 1995. godine, nakon umirovljenja, priznao pred novinarima rekavši: Kad sam okončao tretman, Diego je izgledao poput najboljeg trkačeg konja. Pritom uopće nije pocrvenio, a trebao je, jer je tim činom odveo Maradonu u svijet dopinga. Dana 20. listopada 1976. (10 dana prije 16-og rođendana) Deigo je odigrao svoj prvi susret za seniore Argentions Juniorsa. Tada je postao najmlađi prvoligaški nogometaš u povijesti argentinskog nogometa. Naredne godine odigrati će prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju Argentine. Ipak, 1978. selektor Luis Cesar Menotti nije ga uvrstio u nacionalnu selekciju za Prvenstvo svijeta u Argentini rekavši kako je Diego premlad da bi izdržao pritisak.Godine 1979. bio je kapetan reprezentacije Argentine koja je u Japanu osvojila naslov juniorskog prvaka svijeta. Tada su se Juventus i Barcelona počeli raspitivati za malog zelenog, kako su ga zvali. No, nisu bili jedini - u igri su bili Arsenal i Sheffield United. Brzo su odustali kada su čuli početnu cijenu od 800.000 funti. Tada je to bio prilično velik novac. Diego je ostao u Argentini i 1981. s klubom Boca Juniors osvojio je naslov prvaka Argentine. Godinu dana kasnije nastupiti će na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj i potpisati za Barcelonu. U Barceloni je prvi puta probao kokain. To je kasnije obrazložio ovako: Ništa posebno. Želio sam se osjećati živahnijim. U klubu svi su sumnjali ali su šutjeli jer Maradona je bio prevelika investicija. Čak je nastupao u anti-droga TV reklamama i to dobro plaćenim. Godine 1984. potpisao je za talijanski Napoli s kojim će osvojiti dva naslova prvaka Italije (1987. i 1990.), a 1989. osvojit će i kup UEFA - prvi europski naslov Napolija. Na XIII. Svjetskom prvenstvu u Meksiku (1986.) dvostruki je strijelac u utakmici Argentine s Engleskom. Prvi njegov gol na toj utakmici i dan danas se prepričava. Riječ je o pogodku koji je Diego kasnije nazvao Božjom rukom. Tada je s Argentinom osvojio naslov prvaka svijeta u dramtičnom dvoboju s reprezentacijom Zapadne Njemačke (3:2). Tri godine kasnije dva je mjeseca proveo u Argentini i nije se pojavio na početku talijanskog prvenstva. Zatražio je ispisnicu iz Napolija zbog transfera ali je zahtjev odbijen. Na svjetskom prvenstvu u Italiji (1990.) s reprezentacijom je došao do finala, ali su poraženi od SR Njemčake 1:0. Godine 1991. bio je pozitivan na doping kontroli (otkriven kokain) te je kražnjen s 15 mjeseci zabrane igranja. Iste godine, nakon povratka u Argentinu, uhićen je zbog posjedovanja kokaina. Sudska presuda je glasila - kontroliran medicinski tretman. Godinu dana kasnije nakon doping skandala odbio se vratiti u Napoli i ultimativno je zatražio transfer. Novi klub bila je španjolska Sevilla. Godine 1993. vratio se i u reprezentaciju i to s kapitenskom trakom. Iste godine napušta Sevillu i potpisuje za argentinskog prvoligaša Newell's Old Boys. Već naredne godine (1994.) otpušen je iz Newwll's Old Boysa jer je uporno izbjegavao treninge. Te godine ponovo je došao na naslovne stranice nakon što je iz zračne puške gađao (i pogodio) jednog novinara. Na svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Državama nastupio je na prve dvije utakmice za argentinsku reprezentaciju jer je na doping kontroli opet bio pozitivan i morao je napustiti selekciju uz 15-mjesčnu zabranu igranja. Pored toga, nogometnim rječnikom rečeno: izgubio je i utkamicu sa ženom koju je volio, majkom sina kojeg nikada nije imao hrabrosti priznati. Godine 1995. nakon dvije neuspješne trenerske avanture (Racing Club i Deportivo Espanol) vratio se u Boca Juniors kao igrač, uz najavu da se riješio kokaina. No, već sljedeće godine sam je potražio pomoć u jednoj švicarskoj klinici. Utakmicu s kokainom još nije dobio. Nakon tretmana 1997. godine ponovo je u dresu Boca Juniorsa. No, u prvoj utakmici sezone (protiv Argentinos Juniorsa) još jednom je pozivitan na doping kontroli. Opet kokain. Na svoj 37-i rođendan, 30. listopada 1997., telefonom se javio TV postaji America Z. Oni koji su slušali kažu da se gušio u suzama. Rekao je: Nogometaš u meni stigao je do kraja staze. Sutra će biti najteži, najgori i najtužniji dan u mom životu. U siječnju 2000., dolazi na Kubu kako bi se ponovo pokušao izliječiti ovisnosti od droge. Svi raniji pokušaji očigledno nisu bili uspješni. |
...turnir...
|
BIO JA DANAS NA TURNIRU NA GRAĐEVINSKOM NA BOSUTSKOM...MI SE ISLI SPRDAT...I BILI SVI NEKI STARIJI 2 GODINE OD NAS I MI BILI DOBILI OVE IZ OSIJEKA I NARAVNO IZGUBILI 5 :1....HEHE MA IMALI JADNU EKIPU A JOS NAM GOLMAN BIO SELJAK...RUPA...OVI GA PROBUSILI..I ONDA DOSO KUCI I MORO PISAT LEKTIRU I ONDA fico i jedan miron dosli kod mene da se sprdamo..i igrali fifa street 2... i evo sad oni osli..e da i jedan mali kad smo bili na turniru moglo se prijavit samo osam i njega nisamo prijavili.... i on poceo plakat i oni kao njega prijavili..a mi nismo htjeli...i uopce ga nisamo htjeli uvest...jer je bio plako...i tak..dosadno....evo sad idem van se malo sprdat pozzz svima |
