|
U ovih 15ak godina koristenja interneta, dosao sam do zakljucka da bi ga bilo dobro iskljuciti na jedno mjesec-dva. Taman oko godisnjih. Onako lipo leci na lazinu, gledati galeba, staviti prst u more i reci-jebe mi se za sve. Internet je proizveo, htjeli mi to priznati ili ne, ogroman broj polupismenih jedinki koje su putem propagandne masinerije postali zivotni spam. To je ono kad iskacu iz pastete. Spamiraju sve zivo. I nema tu anti-malwarea koji moze tu pomoci. Rijesis se jednog, a ono popapira deset novih. Facebook, blog sve je to krcato ljudskog spama. Ukljucujuci i mene. I ja jesam nekome dosadan, necitak, neshvatljiv. Najgore je sto smo preko interneta pronasli obrazac za lijecenje vlastitih frustracija. Najednom svi zele vidjeti i biti vidjeni. Prestiz je ako lajkas ili komentiras prvi. I bude to zanimljivo prvih 3654 puta. A onda se covik zapita: -A di mi je zivot? U kabelu ili wirelessu? U biti zivot je postao spam sam sebi jer je lisen svake kreativnosti, a uslijed nedostatka kvalitetnog kontakta s drugim ljudima. Tocka. Ajmo posteno: -Koji kukumar darivate svoje dragocjeno vrijeme ljudima koje niste nikad vidili u zivotu, a uz to i nemate namjeru da ih upoznate kad se smiju, placu ili jebu nekome sve po spisku? Evio recimo baza podataka Youtube je gradjanima jedne drzave zbog spama od covjeka postao jubito. Ironija. Da skratim pricu, nakon nevere ili jakoga juga more izbaci svasta na obalu. Ribarske kasete i drveni trupci jos mogu biti korisni, ali vecina stvari je ostecena, oblozena algama i ktranom i neupotrebljiva. Slicno je i s internetom- izbacuje malo kvalitete, a puno sranja. |