|
vonjan ponovo prominu. samo ovaj put ni nevera, nego vise ka monsun. pomalo gre, tu i tamo kaplja dazja. i pun mi je vise kufer drzanja jezika za zubima i jebavanja ufino. i puna mi je kapa biti u muzeju di triban paziti di su eksponati, a o prasini koja pada da ne govorin. i pun kurac mi je zivota u zlatnoj gajbi di je panatika slaba. jer vrime je od partence i neka se molaju cime. |