Back to....

24.05.2010., ponedjeljak

Nekako mi se cini do covjek mentalno napreduje do puberteta, a onda lagano nazad.
Evo recimo do sedamnajste godine, napredovao sam-bio na opcinsakim i republickim takmicenjima, ucenje je imalo neku svrhu (barem samo po sebi, ako ne primjenjenu).
Onda je dosao i prosao rat.
Zavrsih faks nakon 4 g i 9 mjeseci.
Nakon godinu i po dana dobih priliku za doktorat i nakon sest zima docekah ga.
Vec pet godina po (post)dokovima.
Zajebano je biti entuzijast. Znanstvenik.
Samo cini mi se da nas je svakog dana sve to manje, a sve nas je vise.
Da li ce znanost spasiti covjecanstvo? Nece! Ali ga nece ni unistiti.
Samo vrag lezi u konsenzusu.
I u toj tocki znanost postaje religija.
Nema provjeravanja, vjeruje se.