Seances...

24.09.2009., četvrtak

U ovim krajevima seanse su jako popularne. Stovise rekao bih da je to nacin zivota. Seansa za razgovor s neurologom, pa seansa za razgovor s psihologom, pa seansa sa medikosocijalkom ,pa seansa sa vijecem medicinskih sestara koje rade necnu pa seansa sa "mrezom" svih ovih skupa + direktorica vrtica, logoped, psihomotoricar i tete koje su tu da sastave Leyin CV.
Otprilke ti sastance se svode na ovo mi smo tu, mi radimo to i to i onda na parove razbroj se. Grupnjak.
Reka bi Mujo
-Vec ga pusim treci put pa upalimo svjetlo da se organiziramo.
Dunkve, ja kao i Katalona bijah (ovo je imperfekt, a ne aorist) na roditeljskom sastanku sinoc.
Da, da Leya ide vec u malu skolu-mamicu im etatisticku.
Vec sam mislio da ce i ova seansa biti jedna u nizu: mi ovo, mi ono...bez konkretnih prijedloga i rjesenja.
Ali imadoh razgovor ugodni s logopedicom koja je rekla da je Leya cudo koliko iz tjedna u tjedan poboljsava svoj rjecnik (france, bien sűr).
I onda nam je ona zadala jos jednu seansu za mejsec dana na koju moraju doci oba roditelja. Milina.
28omoga je medkosocijalka, prvoga je psihologoica, 7moga neurolog...
Inace kominkacija sa skolskim tetama (nisu to bas uciteljice) se svodi pisanje dnevnika (vidi vraga to bi bija tek pravi blog), o tome kako je Leya, dosla, igrala, ucila, spavala (ako i uopce), trcala, itd...
Vilma pise o tome kako je imala napadaje, upala glavom u tvrde objekte ... a ostatak je ionako sve u rok sluzbe iliti ga slijedeci satanak.

- 17:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>