|
Evo veceras po 2007. put (manje-vise) slavimo Isusovo rodjenje nakon konzumentske groznice u vonju bakalara (ili nekih drugih morskih srodnika) i mnogi na blogu daju smisao Bozica: ljubav, obitelj, humanost na djelu... Bozic promatramo s one ljudske strane i pokusavamo se staviti u odnos prema Djetescu koje se rodilo u izbjeglickim uvjetima.Rodjenje Isusovo, povjesno gledajuci, bio je tuzan dogadjaj pracen nevidjenim pokoljem novorodjencadi u Judeji. Veceras slavimo Rodjenje Spasitelja, ali potiskujemo Marijine porodjajne muke. Zivot pocinje u patnji, i patnja je sastavni dio zivota, ali ono malo svjetla koje nam zasja znajmo cijeniti. Stoga dragi blogeri, neka vam Svjetlo ove veceri obasja sve zakutke vasih zivota zeli vam Barba |