|
Evo sad ka prava dijaspora usteka san se u zbivanja na javnoj NOVA TV. Pakleni sund jebote. Grantirana izgradnja ploica na trbuhu i dsitrofija misica lica uslijed gormoglasnog smijanja. Nevjerovatna sirovost:Cimer Fraj, Vecernja skola, Zuhra, pa onda red Sagala u rane vecernje sate. Prava obiteljska TV. Ma neka, triba tako. Cisti dokaz di se nalaze Tarantinovi fanovi. I onda da nece Tarantino u RH-ma odmah mu triba dodjeliti vlastiti show. Jebote, zamisli njega i Zuhru kao konkurenciju na TV. Ludilo ili prestrasno-pitanje je gledista. Tako smo instalirali digitalnu TV, jedina prednost je sto mogu gledati Lovejoya do besvjesti, a pomalo pocinjem razumiti Xiolu. |
|
Joe me zove u podne. -Ej kako je?-skuzih broj na mobu -Ne pitaj, na airportu sam. -Pa nisu wife and kid vec sletjeli? -No way, najprije je kasnio avion iz Bostona za Newark, a onda su re-routirani na Madrid. Kasne sest sati. Vec su 24 sata na putu. Mogu samo zamisliti kako su. Srica sta mali ima 7 mjeseci, 88 cm i 13 kila. Na Josepha je! |
|
U petak je pala komanda: Ajmo se zaletiti negdi ovaj vikend. U 10 ujutro smo vec bili na putu za Luzern. Nema veze sto su padale sjekire i pokoja zaba, mi smo fala blogu, promasili autoput i vozili se drzavnom cestom po bespucima svicarske zbiljnosti. Pasnjaci , kravice i pokoji sumarak. Jezero sim, jezero tam. Skuzili smo da su Avenches Stari rimljani vec odavno okupirali. Kod Berna smo ponovo skrenuli na autoput i za uru rimena eto nas na Vierwaldstättersee. Uspili smo naci jedino misto u garazi di je na ulazu pisalo: FREI 1 PLATZ. E nakon puta ljudi ogladne, pa odosmo u potragu za restoranom. Barba je maznuo teleci gulas s taljatelama uz svesrdnu podrsku nasljednice (tatini geni, ha?), a ostali tofu i kobasice s rizottom sa safranom. Onda smo se upustili u potragu za kafom. Joe ugleda "Gellati" i kad smo presli Kappelbrückeeto nas na pravim talijanskim sladoledima i espressu. E sad je tribalo makniti se iz te buze, a vani lije ka iz kabla. Sad srica da je vrata do gelatterije Starbucks, tribalo je tamo uz onu ocajnu preprzenicu docekati da se nebo i zemlja odvoje. -Kvragu-rekoh-nismo dosli ovdi ako ne uletimo u neku od lokalnih slasticarni. I ne lezi raze nego evo nas u Heini, a unutra 26 vrsti torti i svi Lucernjani i Lucenjanke koji drze do sebe. Torta od jagoda sa slagom mi je fino pasala, a Vilma je drmnula cokoladnu. Nakon espressa uputismo se u potragu za garazom i uputismo se autoputem u Lausannu. Joe je zakljucio da je arhitektura u Lausanni drukcija, a ljudi su vise family friendly. |