|
U petak je pala komanda: Ajmo se zaletiti negdi ovaj vikend. U 10 ujutro smo vec bili na putu za Luzern. Nema veze sto su padale sjekire i pokoja zaba, mi smo fala blogu, promasili autoput i vozili se drzavnom cestom po bespucima svicarske zbiljnosti. Pasnjaci , kravice i pokoji sumarak. Jezero sim, jezero tam. Skuzili smo da su Avenches Stari rimljani vec odavno okupirali. Kod Berna smo ponovo skrenuli na autoput i za uru rimena eto nas na Vierwaldstättersee. Uspili smo naci jedino misto u garazi di je na ulazu pisalo: FREI 1 PLATZ. E nakon puta ljudi ogladne, pa odosmo u potragu za restoranom. Barba je maznuo teleci gulas s taljatelama uz svesrdnu podrsku nasljednice (tatini geni, ha?), a ostali tofu i kobasice s rizottom sa safranom. Onda smo se upustili u potragu za kafom. Joe ugleda "Gellati" i kad smo presli Kappelbrückeeto nas na pravim talijanskim sladoledima i espressu. E sad je tribalo makniti se iz te buze, a vani lije ka iz kabla. Sad srica da je vrata do gelatterije Starbucks, tribalo je tamo uz onu ocajnu preprzenicu docekati da se nebo i zemlja odvoje. -Kvragu-rekoh-nismo dosli ovdi ako ne uletimo u neku od lokalnih slasticarni. I ne lezi raze nego evo nas u Heini, a unutra 26 vrsti torti i svi Lucernjani i Lucenjanke koji drze do sebe. Torta od jagoda sa slagom mi je fino pasala, a Vilma je drmnula cokoladnu. Nakon espressa uputismo se u potragu za garazom i uputismo se autoputem u Lausannu. Joe je zakljucio da je arhitektura u Lausanni drukcija, a ljudi su vise family friendly. |