Scribere, scripsi, scriptum...

26.02.2007., ponedjeljak

Pisem, ali ne na blogu. Boli me glava i vata me gripa. Muka mi je od svih tih anglosaksonskih jezicnih umotvorina (koje su btw. made in china) i kako i gdje strpati zarez (vidi kod translatorice) u recenici. Inace radio sam ovih dana na jednom clanku , simpaticnog kolege iz Deutschlanda. Ako znate kako je Schiller pisao "Patnje mladog Werdera" u originalu (ili prijevodu ) onda mozete izvuci nekakav dojam o tome. Predikat (glagol) je strogo na kraju, a dok citam zavisne recenice (i one manje zavisne) trebam duboko udahnuti (poput K.Curavica). Jednostavno ne mogu doci do kraja-uzmem kemisku (zelenu za lunatike) i pocnem raditi svoju verziju njegovog teksta.
Ako imate frankofonca za suradnika, onda se psiholoski spremite da cete vidjeti veliko slovo na pocetku recenice i tocku...negdje na kraju teksta. Oni su se fino dosjetili, pa lijepo koriste "period" (;) u punom smislu znacenja. Samo imaju puno srece s clanovima (un,une=a; la, le=the). I ne grijese nikada.
To vam je slicno kako kod nas kako razlikovati "ije" i "je". Izgovorite "bijelo" ili "djeca" na srpski.

God bless Vilma.

- 18:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>