H&M

29.10.2006., nedjelja

Bijah jucer u H&M. Onako Vilma je kupovala neke strace, a ja sam cuvao Leyu. Sjedih i promatrah djevojke/zene koje su tu pokusavale same sebi izgledati dobro. Sa zidova se ceri Madonna, a njezinu kolekciju nitko ne zeli ni primirisati. Boje:kombinira se crno sa smedjim, ljubicasto sa plavim. Nekad je postojao Ponte rosso za one koje su kupovali robu na kila, ali ovo je legalizirani buvljak. Made in Bangladesh. Operi jedanput i nema vise. Pegla-sensitive. A brojevi: ono u Manga su do 38, a ovdje su do 46 ,samo noge i ruke treba imati kao Wilt Cahmberlain za ispuniti nogavice, odnosno rukave. I onda kao iz nekog opicenog filma pocne:

I got Brustimplants,
payed by my boyfriends.
I got a botoxinjection under my skin,
I only play with sex, but I don't let them in!...

Poceo sam meditirati na refren:

Cause I´m a 21st Century digital Girl,
I don't know how to love, but I live in this world.
My daddy is a workerholic millionair, my mom is on drugs,
but I don't really care!

I onda me je prosvjetlilo:
Jedino sto mi je u H&M dobro je djecji odjel.

- 17:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>