|
Sedam sati je bubalo u Tonijevoj glavi . Pomisli da ga vlastite oci promatraju s vrha ormara. Dotetura do kupaonice i isplahne lice hladnom vodom pokusavajuci aktivirati ono sto je ostalo od zivcanog sklopa. Daniel je vec bio na nogama i kurtoazno upitao sto zeli za dorucak. -Intravenozni kafein. -Imam samo nessice, seretski se nasmije Daniel Toni je prihvatio nessicu, odsrknuo i usuo u nju mlijeka. Ovako s mlijekom djelovala je puno jaca, a macchiatto, u tom trenutku, je bio misaona imenica. Nikad mu nije bilo jasno zasto ljudi ubijaju vlastiti uzitak na racun vlastitog uzitka. Ubrzo krenuse i za deset minuta su bili na Institutu. -Da ti pokazem staklenik!-kaze Daniel Odsjaj suncevih zraka, koji se odbio s glatke povrsine zaslijepi nakratko Tonija, ali skrenuvsi pogled uvidi da je jedno okno skrseno. Daniel otkljuca ulazna vrata i uleti unutra. Nervoza je vladala njegovim licem. -Kvragu, netko ju je maznuo. Toni ga upitno pogleda. -Bio je to hibrid izmedju marokanke i indijske ganje, a selekcionirao sam bio samo one s devet listova. -Valjda si sacuvao koju sjemenku-odgovori Toni -Ne brini, ionako sad pocinje proljetna sjetva.., i zuti smjesak ovlada Danielovim licem. |