|
Vonja mi! Danas mi je zavonjalo! Ovo je valjda iz Cannesa ili St. Tropeza pa se prebacilo priko alpa: Miris mediterana! I unda je Barba zagriza svoju Madeleine, a siva masa je vizualiziarala stanje stvari od prije jedno 15 godina. Znali smo u ovo doba ici na datale, kraj maja. Nema jos turista. Tribalo je vatati kondiciju za pluca. Maska bez dihalice, konop i vrebaj s povrsine. Trazi kamik. Stina. Gledaj ima li rupice. Specificne, ovalne poslagane jedna oko druge. Je li se mice! Je, ajde opasi ga konopom i reci ekipi koja ja je nakraju da pocne potezati. Nakon 2 ure mrcina od pola kubika se podize iz mora. Koje li blago unutra skriva. -Mlat, di je mlat! Zamislite scenu di cetiri nedozrele pubrtetlije lupaju po kamenu: -U kurac, ovdi nema nista! -Ovo nosi doma pa stavljaj u fundamenti od kuce! -Krcat je crvov, ajde bice bar nesto za parangal. -Vrati ovo u more, ovo je za mul. I tako lupjauci kamen se izvrne i raspe A iznutra poput datulja u filigranski izbusenim rupama proviruju datali. -Bice za buzaru! |