First contact

26.08.2004., četvrtak

27.06.1997. Moj prvi kontakt s necin sto nije ni Trst ni Bec na ekskurzijskom putovanju. Autobusni kolodvor je u kvartu di su prostitutke i dileri. Frend mi je to reka par dana posli. A on i zena su zivili u susjedstvu. Shvatio sam da je to fini nacin segregacije. Jer tko sa vozi u west Europi busevima? Penzioneri i djeca kad idu na ekskurzije i raja koja dolazi jer si ne moze priustiti avionsku kartu, a zeljeznica im je tramak (vidi nase nagibne vlakove). Vonj novca i hladnoca koja se osjeca na svakom koraku. Sve je zatvoreno. Proracunato. Nista se ne dogadja. Cisto. Da li cistoca predstavlja ispranost duse ili tijela ili cistu isparaznost. Ja san to promatrao svojin toplim pogledom i onako naivno poput djeteta pokusao prodrijeti u taj zabranjeni svijet. Dva bloka dalje od kolodvora sjaj i bljestavilo draguljarnica i banaka. Kroz staklene izloge provucene su zice u razmaku od jednog centimetra. Ukoliko se prozor razbije, zice se polome i aktivira se signal u policijskoj stanici. Policiji treba dva minuta da stigne, a u medjuvremenu su svi izlazi blokirani. Kako nema portuna ili haustora di se moze uci, svaka ulica je doslovno trapula koja se moze zatvoriti u slucaju kradje. Taj dan kad sam stigao ukrali su pedeset milijuna iz poste. Budale. Uhvatili su nakon par mjeseci.
Na zgradama nema tragova cadje ili patine. One su ciste. Druga strana rijeke, drugi kvart. Podsjetilo me na filmove u kojima se prikazuje opijanje u srednjovjekovnim krcmama. Tu su krcme. Ah koja razlika od elegancije jednog kafica na rivi. Posluga spora. Narucih kavu. Grozno. Razvodnjena gorka tekucina koja podrazuje stomak na povracanje. Prosetao sam tom ulicom. Sve je nekako potmulo. Bijelo tijelo i tamna dusa.

Zurich

- 10:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>