Dan prije Božića, a ja lutam gradom u potrazi za nekom trgovinom u kojoj bih mogao obaviti blagdansku kupovinu. Proklet bio jer to uvijek ostavljam za zadnji trenutak. Vucaram se ispod bliještećih neonskih znakova zirkajući u izloge ne bih li našao nešto što bih mogao kupiti ženi i onoj stalno nezadovoljnoj punici. Bože, mrzim tu ženu. Samo čeka da napravim neku grešku da bi mi poslije mogla soliti pamet i neprestano ponavljati kako je njena kćer mogla naći boljega. Pa vjerojatno je i mogla.

Zastao sam pred izlogom pekare. Miris svježega kruha širio se hladnim zrakom. Rukom sam pretražio džepove u potrazi za novcem. Nemam ga mnogo. Plaća je opet zakasnila. Već treći mjesec zaredom. Barem smo za blagdane dobili nešto. Već sam uhvatio kvaku na vratima pekare kad sam začuo nečje tiho jecanje. Osvrnuo sam se i spazio jednoga dječaka kako sjedi ispred mračnog izloga malo dalje niz ulicu. Inače ne bih tome pridavao previše pažnje, ali u blagdansko doba čak se i najtvrđe srce omekša. Prišao sam dječaku i kleknuo pored njega. U ruci je držao nekakav papirić i sav se tresao od hladnoće. "Hej, mali, je li sve u redu?", upitao sam.

Polagano je podigao glavu i pogledao me velikim, suznim očima. Nije mogao imati više od dvanaest godina. Ispričao mi je kako dolazi iz velike obitelji i da ima mnogo braće i sestara. Taj je dan išao s majkom u božićnu kupovinu, no majka je hitno morala otići s nekim gospodinom pa mu je dala dvije novčanice od petsto kuna da kupi poklone svojoj braći i sestrama. Čak i kad bi sve kupio ostalo bi mu dovoljno novaca za tramvaj pa bi lako mogao stići kući. No, pri ulasku u jednu trgovinu zaustavio ga je neki čovjek i oteo mu jednu novčanicu od petsto kuna.

"Zašto nisi nikoga upitao za pomoć? Vjerojatno je bilo nekoga u blizini", pitao sam ga. Odgovorio je da je vikao, ali da se nitko nije obazirao na njega. Sažalio sam se nad klincem, tim više što je u mojem džepu bilo samo jedna, izgužvana stotka. "Da čujem kako si zvao u pomoć. Pokaži mi", zahtjevao sam. Dječak je plačnim glasom ispustio slabašan zvuk, tek nešto jači od šapta. Shvatio sam da ga nitko nije mogao čuti da tako poziva u pomoć. Istrgnuo sam mu petsto kuna iz ruke i odjurio.