< srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com



Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."

Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće

Hana Novakova
banananita blogressum

novakova_hana@yahoo.com

sezonsko sniženje
20.07.2004., utorak
Danas je dan za gledanje ljubića i mlaćenja prazne slame preko telefona, barem nešto od toga

Starom je stanje stabilno, vjerovatno već razmišlja kako da zbriše iz ovih sterilnih hodnika od čijeg mirisa mi se diže kosa na glavi. Hodam uokolo kao zombi jer baš i nisam spavala. Otišla sam do stana, smjestila Helgu u terarij i promijenila joj vodu. Odspavala sam pola sata, a onda me probudilo vibriranje mobitela u bluzi. Već kad sam ga htjela isključiti, vidjela sam na ekranu da zove L. Javila sam se i dobila neočekivanu bukvicu jer se kakti nisam javila prema dogovoru. Kome? Pa klijentu veli ona, kojeg ću mu se jarca javljat kad me otkantao, tko ti je to rekao pita ona i onda sam se i ja počela pitati tko mi je to zapravo rekao. Odkud bi poznala glas njegove tajnice kad se svaki put javlja netko drugi, a nema baš niti ured gdje ga se može pronać svaki dan. Veli L. Da je čovjek izvan sebe što se ne javljam jer misli da je ponudio premalo novaca. Molim! Velim ja pa opet ponovim. I onda sam počela pričat u dijalektu pa se L. nije mogla načuditi što mi je došlo. Odmah sam ga nazvala na broj koji mi je dala, a on je izenanađen s veseljem obećao unaprijednu uplatu već isti tjedan, ispričavajući se što me nije osobno kontaktirao, kako vele svi naši novopečeni poslovnjaci. Naravno da je obećao i još nešto. Pronaći i odpedaliti kozu koja mi je život skratila za dvije godine. E oću jarca sama vozit na ovakav lijep dan. Pokupila sam autostopera koji je stajao kod naplatnih. Kad je sjeo u auto skoro sam ga poljubila, ali jedva da je punoljetan ispod tog ogromnog ruksaka, a baš i ne govori hrvatski. Sea? Yes! A kamo. Ne zna ni sam. Preko šajbe i sa strane, vjetar pirka kao Rotel na mom radnom stolu koji je tamo više za ukras nego iz neke prijeke potrebe jer klima radi ionako svoje. Po putu mi je pukla guma ali baš me briga, imam osjećaj da se za ovakav dan isplati ići i dva napred tri nazad.. Danas je pravi dan za gledanje ljubića i mlaćenje prazne slame preko telefona. Stišćem gas i pretičem neki puno jači auto. Koji mi je danas? Na radiju svira Shakira, ja naglo kočim stajem sa strane i skačem na haubu pa vrtim riticom. Dečko je pokupio svoje stvari i otišao pretpostavljam otvorenih usta. Ofiderzen. Ili tak nekaj. Tek sam kasnije skužila da sam malo ulubila haubu. Pa što s tim! Wherever Whenever..

Chica Latina; Llords, Mango Juice

- 23:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>