Big Baloon
….DOBILA SAM DOBILA SAM LUTKICU NA DAR….
Opet se hvatam za slamčicu i hvatam zrak, glumim da je sve dobro, a sve ide u propast, jebenu propast. Imam opet onaj isti osjećaj u želucu..nelagoda, nelagoda, žalosna sam i suze mi ne prestaju teći. Osjećam se jako jako sama na svijetu…kao „nitko nije otok“, vata fak..moš' mislit. Svako misli na svoju jebenu guzicu i to je jedina istina. Ja sam čudna, ja sam luda, ja sam onakva, ovakva…ja sam iskrena, i to druge boli. Ne da mi se biti u društvu s ljudima s kojim a MORAM biti, ne želim glumiti prijaznost, uljudnost i sreću kada to nije tome tako. A kada ne odglumiš, onda te svi počinju ispitivati sa onim tugaljivim pogledom u očima „a jadna“..ne da mi se to i točka.
Želim otići na more, prošetati plažom ,udahnuti duboko..život, nije mi lako. Fali mi baka koja je, eto sada će godina da je nema i teško mi je jebeno. Trese mi se cijelo tijelo iznutra. Tako se već dugo nisam osjećala, od onda kada sam živjela sa prijašnjim dečkom. Da mi bar netko sa čarobnim štapičem dođe i takne i kaže da će sve biti ok. Želim se maknuti od svega, početi život ispočetka, imati svoj posao, svoju obitelj, sretnu. O Bože , zašto sam se tako slaba rodila, treba mi snage.
U principu kada sve netko drugi gleda to sa strane…sve ok, nema beda, ali nije sve kako se čini. Teeeeško je …dešava mi se život!
