Big Baloon
Pišem ti pišu
Je moš' mislit kak znam pisat. Rekao mi ja počnem, pa sam eto počela, bez ikakvog reda, gdje ide zarez, točka, ije, je.Najte mi kaj zameriti.
Eto ljubaf poslala sms..VOLIM TE. Uf fakat su snažne riječi, sve mi nešto toplo u trbuhu. Aaa, vrištim od sreće, ti anđelčići samo lete oko mene, te loptice, prozirni balončeki..koji se presijavaju u raznim bojama i ne mogu se raspuknuti..samo odlete u visinu nekamo gore i mašu ..sa osmjehom nekim nevidljivim.
Još kad bih dobila oprost od šefa kaj tu crkavam i ne dajem nikakve rezultate, mislim da bi mi se sam Bog pojavil.
Nego mislim si ..tak bih htjela nekam u prirodu otići, Zagorje? hm, ok ali za nekih dva tjedna, kad full zatopli, kad po zraku osjetiš ono..onda i lete oni mali kukci, nemam pojma koji, samo znam da lete.
Trakošćan, tamo bih htjela prošetati, jakoo lijepo, neki mir je tamo. Kada šečete dvorcem imate osjećaj da ipak nije prazan, duhovi su tu ..ziher, ja vam velim! Samo te gledaju sa svojim okicama sa onih velikih , starih i smrdljivih slika. Brrr.A ipak sam pomišljala prokrijumčariti se i ostati spavati na jednom od kreveta. Ma ne nisam luda, samo mi je dosadno u životu pa izmišljam. A tek prostorija sa oružjem, pa sobe i krevet gdje se novčići bacaju za sreću, sama građevina je toliko fascinantna. Vidi se da su ju preuređivanli, jer prije je izgledala drugčije.
Poslije bi otišla na čevape dole..sa lukom..mmm.Gladna sam. Iem nekaj prizalogajiti.
