BalKanIda

petak, 27.08.2004.

Napokon... Ekskurzija sa Septicom u Zupanju, dio prvi - Ivana

Eto, nesto da i mene usreci i obraduje, te da nakon dugo vremena odem na
normalan koncert.
Jebo Pisarovicku i indijce.

Clanovi naseg najboljeg i jedinog drzavnog benda su juce vodili doministricu
i savjetnicu ministrice Anu i mene u Zupanju na svoj komcert.
Fala Dach Dortmundu shto je velikodusno imao dva slobodna mjesta, te Yukki
sto je velikodusno nazvo Dacha te ga pito ocel imat dva slobodna mjesta za
nas. Nadam se da nismo jako pravile pizdarije.

Ostavili su nas u nekom selu, Gradisce mislim da se zove, il tako nekako, a
oni su morali obaviti neki dogovor za studijo, da pijemo dok oni ne zavrse s
tim.

I tako ana i ja smo od birtija krajputasica morale odabrat najgoru, di mi je
mrsavi egzoticni konobar bez zuba donio vekiju i kavu sa slagom, a taj slag
je izgledo ko da se usput izdrko u salicu.
Popilo, jebiga, sta mi se moze dogodit. Mogu jedino dobit salmonelu od
pokvarenih jaja. Al ako nisam dobila salmonelu od nostalgicnog sladoleda,
necu nikad.

Poceli su puscat srpski turbofolk, koi se pomjeso sa smradom svinja, krava,
te smo u tome trenutku ustvari shvatili u kakvoj smo pripizdini.
2 vekije i 2 kave smo platili 22kn. Nju Jork, jebote.

No to nije sve. Jos nas tamo neki seljaci poceli zaebavat, mi se ustale i da
cemo otic, a ovaj jean je za anom vikno "Zivijooo", a ja sam tek tad skuzila
da ona nosi Zivijooo majcu.
"E, oklen ste cure?"
"Iz grada."
"Koeg? Zupanje?"
"Teeesko..."
"Octe da vas povezemo?"
"Ne fala, radje cemo stopat."

I tako, razocarane seoskim mentalitetom mladih slavonskih momaka, mi
odlucile ne ulazit vise ni u jednu birtiju nego malo setat.
U meni se probudijo djavao osvete, te sam htjela zajebavat stanovnike.
Konkretno, vidjela sam jednu staricu koju htjedoh priupitat malo o seockom
turizmu u Gradiscu. No ana mi nije dala.
Pa sam onda htjela malo popricati sa nekim tipom koji me neodoljivo
pocjetijo na naseg Matu Prometnika i isto je tako proizvodio neartikulirane
zvukove.
No, ana mi ni to nije dala.
Na kraju smo sjele na klupicu podno nekog prozora i promatrale selendru.
U tome trenutku, obasjalo nas sunce kad ugledasmo septicare te smo virohom
nosene i sa suzom u oku potrcale prema njima, zelec sto prije otic iz te
vukojebine.
Ispozdravljali se sa starjesinama i krenuli.

I tako stigosmo u Zupanju.
Zaboravih napomenut da je s nama isla jedna interesantna mlada dama, Darija,
koja je bila veoma raspolozena za zajebanciju. Al joj je bilo hladno.
Sjeli, i pili.
Yukka gitarmen nas je poputa nudijo sa kolacem od mrkve. Bljak. Kasnije nas
je nudijo cevapima.

I tako mi pili, oni imali tonsku, pa mi opet pili.
Eto ti komcerta. Ajmo.

Nastavak sljedi.

Sace mi tata doc na pauzu, pa ne mogu vise tipkat, a kad ode necu vise
inspiracije imat.