BalKanIda

subota, 10.07.2004.

Shu-pac - Dan poslije

The day after..... ha,ha,ha,ha....weeeeell, what A day!

Danas sam se probudio. Danas. Točnije jutros oko 8. Otac & moja malenkost
smo dogovorili još prije nekoliko dana kako ćemo danas ići na viknedicu i
pokosit travu, koja je u međuvremenu dosegla prašumske proporcije.
Dakle, oko 8:30 ujutro zvoni mobitel. U mojoj glavi XXL veličine kao da
čujem mordorska bubnjeva za poziv na končana napad & uništenje svih rasa
Međuzemlja. Moja kćerkica Alberta koja je ustala u vrijeme kada nisam znao
za sebe, poput svake dobre četvregodišnje djevojčice uzima mobitel hitrinom
geparda i donosi mi ga u sobu. Buka u glavi postaje sve glasnija i
neizdrživa. S krajnjim naporom, obnevidio - jer mi krmelja veličine oraha
pokriva desnu očnu jabučicu, uspijevam pronaći tipku 'OK' i odgovaram sa
'Da?' zvukom koji podsjeća na Nazgula. Otac 's druge strane žice' kratko
odgovara 'Oprostite - krivi broj' i prekida vezu. S obzirom da sam znao kako
će mobitel opet zazvoniti odmah sam stavio prst na 'OK' i čim je mobitel
zatutnjao javljam se uz rečenicu 'Ja sam, tata'

Tata: 'Kakav tri je to glas?'
Ja: 'Ma malo sam promuko!'
Tata: 'Šta ti je? Je si li bolestan?'
Ja: 'Ma bio sam na koncertu. Sve je OK!'
Tata: 'Onda OK, doći ću po tebe za 15 minuta pa idemo na vikendicu!'
Ja: (u sebi) Aukurac!
Ja: (naglas) Aukurac!

Anyway priv pokušaj ustajanja iz kreveta prouzročio je veliku promejnu u
sili teži moje spavaće sobe, tako da sam umalo ošinuo glavom u ormar, no
nekako sam sve to izbalansirao. Onda sam se zaputio u kupatilo, na nakakvu
vrstu jutarnje higijene, no prvi pogled u zrcalo otkrio svu bestijalnost mog
facijalnog izraza. Takvu zgužvanu pijanu facu nisam vidio još od vremena
Nicholasa Cagea u Leaving Las Vegas. Što se mora nije teško. Uzeh četkicu za
zube, e nebi li oprao iste, a nakon što sam otvorio usta ogledalo se u
trenutku zamaglilo. Nosnice mi je proparao kiseli smard, koji se uzdizao iz
moga želuca, a za sve je kriv naravno bio gospodin Ribar, koji je u suradnji
sa sokovima od hmelja sinoć napravio ringišpil u glavi.
U tom trenutku mi se javiše prvi fleševi: okupljanje kod jedne od lampi u
pješačkoj zoni, Pajo Pakšu koji mi svečano uručuje bocu Ribara s potpisima
gotovo svih članova grupe hr.soc.grad.vinkovci, upoznavanje s većinom, neke
od ljudi znam iz viđenja iz grada samo nisam imao pojma da su na grupi,
slikanje pod 'gorilampom', početak koncerta, hrpa razdraganih ljudi, Goc
koji dobro odrađuje svoj posao (najava koncerta), od samog početka sam bio
rezerviran, no nakon pola litre Ribara ( i jedno pet piva na u obližnjoj
bortiji u isčekivanju koncerta) kočnice su počele popuštati, ređanje hitova:
navijačka 'Ultras', neoprana 'Gaće', potresno-povijesna 'Ništa kontra Tita',
grandiozna 'Gojira', revolucionarna 'Nećemo promjene', kontrarevolucionarna
'Nisam vratio oružje u MUP', mafijaška 'Livada'...etc.....
Poslije koncerta naišli smo na dva lika iz Đurđenovca koji su bili na MtG
turniru pa se došli zabaviti i oni nam se pridružuju. Otišli smo u Walkow
gdje smo se dodatno družili, ja sam udavio Ivanu sr. pokušavajući joj
objasniti da njena skora odluka o odlasku na brod nije baš najpametnije
rješenje (sorry Ivana), ..... obilato smo sve to zalijevali alkoholom... i
negdje oko 3 sata se krenulo kućama.

Kad su fleševi prošli uslijedio je surov povratak u stvarnost - treba ići na
vikendicu i kosit travu. Damn.

Stari me je čekao pred zgradom u autu, već pomalo nervozan, a kad sam sjeo
pored njega on me upitao - Jesi li ti nešto pio? Jesam odgovorih kratko, a
on reče - pa jesi ti normalan 9 je sati. Rekoh nisam sad pio nego jučer.
Šta?!? I još si pijan?!?

Na vikendici je svaki pokret bio pravo mučenje, prenošenje pokošene trave na
hrpu i stvaranje stoga stijena je bila je čista šapnjolska inkvizicija,
sunce je predstavljalo čekić koji me je tukao u glavu, ......... uf teško za
opisat.

15:00 sati - gotovi smo - idemo kući - nemam snage ni da se veselim.

Stari me dovozi pred zgradu i kratko mi pojašanjava - kad se napiješ moraš
nešto pojest da se sutra ne osjećaš ovako kako se sad osjećaš. Mislim u sebi
kako bi tek bilo da nisam po povratku kući popiso 2 jogurta i pojeo 1/4
kruha, gdje je jogurt upio veliku većinu neprovarenog alkohola.

Sve u svemu koncert je bio super.

Day after....... ha...... kakav dan za kukanje i jaukanje...............