BalKanIda

četvrtak, 01.07.2004.

Lektira za sve mlade. Čarobna Suska Jaga
prof.: Nargila Crevna


Bila je to uobičajena noć u našem gradu koji je polako rulao svojim
metabolizmom provincije.
Prof. Nargila je zapalio smotuljak mješavine suhog nasjeckanog lišća,
stabljike i cvijeta cannabis sativa. Bio je to cannabis od oko 20% thc-a.
Učinak je bio više nego zajamčen. Ispunjen osjećajem nerazdvojnog
prijateljstva, mislio je na svog krizmenog kuma 3 godine mlađeg od njega,
koji ga je počastio tim blagodatima delta-9-tetrahidrocannabinola. Voda u
kadi bila je više nego ugodna. Prof. Nargila je pušio "žižu" i gledao glavić
svog penisa kako mijenja oblik pod vodom. Nargila, dobro je znao, za poučak
prema Jozi koja kaže: " tijelo uronjeno u tekućinu gubi prividno od svoje
sličnosti." U zraku se čuo bas iz auta parkiranog vani, negdje pod prozorom
njegova kupatila. Barem se njemu tako činilo. Žiža je bila na pola puta kada
je osjetio početak blage tjeskobe. Malo se promeškoljio u kadi ne bi li
zauzeo udobniji položaj misleći da je uzrok tjeskobe nepravilno sjedenje.
Bas je postajao sve glasniji i brži. Tjeskoba sve bolnija. Prof. osjeti kako
nešto nije u redu, pa polako ustane da iskorači iz kade prema ogledalu za
brijanje. U tom je momentu shvatio da bas koji tuče nije ozvučenje iz auta
nego otkucaji njegovog srca. Pogleda se u ogledalo i ugleda žuti i
izobličeni portret vlastitog mu lica. Onako gol i mokar krene prema dvorištu
kako bi ga ciča zima studenog mjeseca oslobodila paranoje koja je postajala
sve nepodnošljivija. U kuhinji je pogledao kuju psa koja je ležala u svom
kavezu i buljila u njega svojim krupnim, okruglim očima. Sad se već počeo
tresti od napada tjeskobe i paranoje. Požurio je na dvorište i stao pod
prozor dnevnog boravka na smrznuti beton, a onda je u dnu dvorišta ugledao
siluetu svijetlećeg leptira veličine rukometnog gola. Počeo je da povraća po
betonu i po bosim nogama. Nekako je odteturao do garaže i sa poda dohvatio
staru kožnu jaknu na kojoj su spavali njegovi preostali psi. Prislonio je
prašnjavu i dlakavu jaknu na lice kako bi prigušio zvuke povraćanja zbog
susjeda. Ponovo je povratio, ali ovaj puta u jaknu i kroz rukav pa sve opet
po nogama. Nekoliko minuta kasnije stajao je pred uličnom kapijom. Jedini
spas je vidio u prolaznicima kojima bi rekao da pozovu hitnu i spase ga ovog
neizdrživog zla. Noć je bila toliko hladna da ni vozila nije bilo, a kamoli
pješaka. Strah i tjeskoba su ga proždirali. U tom kaosu i zbrci, onako gol
kao da je netom rođen, pitao se šta bi bilo sada da je recimo trudan. Rani
pobačaj? Lakše i kraće dijete? Dijete sa manjom glavom ili neotporno na
bolesti? Bio je na izmaku psiho-fizičke snage. Posljednjim snagama uspio se
dovući do kreveta u dnevnoj sobi i tada se srušio. Kolabirao je. Ni sam
nezna kada se probudio u jutro. Tjeskoba nije nestala i ništa mu drugo nije
preostalo nego da se uputi svome liječniku opće prakse. Čim je došao u
čekaonicu, zbog njegovog vidno lošeg stanja, primljen je preko svih redova u
redu koji su čekali. Odmah je poslan liječniku za mentalne bolesti i
poremećaje u ponašanju. Tamo je dobio svu silu sedativa za oralnu primjenu,
a za kraj potvrdu da ima težak oblik PTSP-a i koktel sredstava za smirenje
intravenoznim putem. Prof. se odsidrio kući pješice. Auto nije bio u stanju
da vozi pa ga je ostavio pred bolnicom. Do kuće je još malo razmišljao o
utjecaju marihuane na njegove sexualne i reproduktivne funkcije. Nakon 7
dana spavanja još uvijek je imao blage napade paranoje. Od tada prof. više
nema dodira sa drogama lakšeg i težeg oblika. Danas prof. radi u mnogim
javnim ustanovama i zastupa tezu da su danas dostupni oblici marihuane jači
nekoliko desetaka puta od onih dostupnih u šezdesetim i sedamdesetim
godinama. S vremena na vrijeme popije gajbu ribara i koje pivo.

DONT TAKE GRASS AND FLY
DRINK RIBAR AND DRIVE!!!!!!!!!!!

Poučak - prema Govnaru Smrti
Ribar - prema Paji
Zima - prema godišnjem dobu
Grass - prema travi