BalKanIda

četvrtak, 27.05.2004.

Ivana Sr

...Ivana Sr. nije bila pri sebi.
Vracala se teturajuc kuci, nes mi se i nije dalo ic, onak malo spizdjena od
alkohola i tehaceja sa gitarom i kisobranom, kadli odjedared me uvatila
mukica, reko, ja moram sjest. I sjela ja na neke stepenice i cekam da me
prodje.
I u nedostatku zajebancije taj dan padne mi genijalna ideja na pamet.

Snimim nekog starijeg sredovjecnog tipa i naredim najcedniju mogucu facu i
priupitam ga mrtva ozbiljna: "Oprostite gospodine, al biste li mi molim vas
mogli rec di stanuje Ivana Babic?"
On me bljedo gledo: "Pa ne znam, a ko je to?
Ja (pocela coktat, skoro se rasplakala): Mozda ste ju vidjeli, pa da mi
kazete samo u kojem je smjeru otisla...?
I pocnem ju opisivat: Tolko je visoka, (pokazujem rukom), ima tolku kosu
(isto pokazujem), ima crnu majicu i nosi gitaru.
A ko je mene vidijo juce, prepoznaceme u ovom opisu, he.
Jos ga uvijek molecivo gledam. On reko: Ne znam curo, stvarno, nisam ju
vidijo. (A meni se lagano pupak razvezuje od zatomljivatog smijeha.)
Ja: Doooobro, nema veze, pitat cu nekog drugog, fala...

Ide neka teta, isto starija, i nju priupitam bogobojazno: "Gospodjo,
oprostite molim vas, ali da li mi mozete reci gdje stanuje Ivana Babic?
Ona: "Ne, ko je ona?"
Ja razrogacenih ociju: NE ZNATE KO JE IVANA BABIC...?!
Zbunjeno me zena gledala.
Nastavim ic svojim putem i sve se onak osvrcem i gledam ju ko da nije
normalna.

Otrcala sam do prvog ulaza, sjela na stepenice, i jedno dvajs minuta se
smijala ko nespasena debilcina. Ne sjecam se dal sam se ikad u zivotu tolko
smijala.
Danas mi i nije tolko smjesno, mora da sam se istrosila juce. Stob reko Eric
Cartman, pregorijo mi je osigurac za smijanje.