Free Site Counters
Free Site Counters

Baklja na nebu

23.12.2005., petak

Božićna želja

Svima vama dragim ljudima od srca želim Sretan Božić!

Image Hosted by ImageShack.us

Božić nam dolazi za dva dana.. dolazi kao i svake godine. Blještav...pun veselih pjesama, prepun boja, sjajnih svjetala... Kao i svake godine ljudi zaborave na nesporazume, zaborave na sve loše i taj dan dišu kao jedno. Božić...najčudesniji dan od svih u godini. Dan kada je sve moguće, kada se sve želje mogu ostvariti...dan kada svi imaju pravo na svoje malo božićno čudo. :) Ove godine poželit ću vam kao što inače poželim dragim ljudima.. smijeha.. veselja i sreće. Neka se ostvare božićna čuda, neka se ostvare sve želje. No poželit ću nešto posebno... poželit ću da taj Božić ponesete u sebi... da ga ponesete i čuvate cijelu godinu. Jer kao što sam rekla, taj divan božićni duh lepršavo se uvlači u svaku osobu..nenametljivo..zarazno. Neka ostane svjetlo koje vas grije. Osmijeh na licu i toplina u srcu...da...to je pravo svjetlo Božića. to je Božić u nama...


Sretan vam Božić... Božić u vama.... :) kisssssssssss
- 22:30 - Šapni...slušam... (31) - Print - #

12.12.2005., ponedjeljak

Dok lebdiš...





Tišina... malo je riječi, ali moram si ponoviti neke stvari u glavi. Razumna si, realna, razmišljaš, nikada se ne zaliječeš, oprezna si i pouzdana.
Sve si to ti... i uvijek sve kontroliraš. Vodiš računa o svemu, ništa ne prepuštaš slučaju. Uvijek vodiš računa o tome koliko sebe treba dati, kolko toga pokazati.

Kako si «pala sa Zemlje»? Kako si to uspjela?

Držala si se čvrsto za Zemlju, hodala po njoj, pogled ti nije bio mutan. Kako si odletila, a nisi ni krila imala? Što to odvelo u visinu...gdje si sada?
Kada si prestala razmišljati, biti oprezna, kada si postala sanjar koji provodi dane s blagim osmijehom na usnama?

Kako si uspjela «pasti sa Zemlje»?

Gledam te i ne razumijem. Nekada ti se takve neke stvari nikada ne bi događale. Nekada ne bi tako nagonski reagirala, nekada si i razmišljala. I sada lebdiš i vidim da ne dodiruješ nogama Zemlju, nisi tu, daleko si. I vidiš da nema budućnosti i znaš da let ne traje vječno... a opet mu se prepuštaš. Ne znaš li da će pad boljeti?

Znaš... ti si razumna, realna, razmišljaš...oprezna si...ti lebdiš...? Lebdiš... i nisi više ona ista, ovaj puta svjesno srljaš u san...svjesno srljaš u pad... svjesno gradiš kule u zraku... zašto? Znaš li da lebdiš? Znaš i riskiraš sve... zašto?


Gledaš me tim krupnim očima...sjaje se...smješkaš se blago. Ništa ne govoriš dok se ja trudim dokučiti što je s tobom... Smješkaš se i samo mi tiho kažeš: ovaj puta znam da vrijedi pasti...znam da pad boli, naučila sam na to... i znam da je ludo...ali ovaj puta znam da nisam sama...on je tu i drži me za ruku. Prvi puta kada vidim nečije oči znam da neću pasti sama.

Ah...samo uzdahnem... ah ti ludo mala... i pitam se i dalje: Kako si uspjela «pasti sa Zemlje?», a tako si razumna, oprezna, uvijek razmišljaš... i pitam se samo jesi li svjesna koliko će boljeti... i dok ja razmišljam ti sa smješkom na licu odlaziš u svoj san.


A godine idu i lome nas
Ma neka ne idu za ovaj cas
Plakat cu sutra kad odes ti
Jer danas sam sretan moja ljubavi


p.s. čula pjesmu "Plakat ću sutra" od B.Novkovića i pomislila kako dobro idu riječi uz ovaj post...


- 22:48 - Šapni...slušam... (26) - Print - #

11.12.2005., nedjelja

spuštena glava...



Koliko je vremena trebalo. Puno...znam nisam se ponijela kako sam trebala prema ovom blogu...zaslužili ste koju riječ o tome zašto me nema.. zaslužili ste jer ste dijelili svaku riječ sa mnom. Nemam opravdanja za to. Nestala sam jer mi je bilo lakše pobjeći od svega što sam otkirvala u sebi..lakše mi je bilo zavuči se u kut sobe..."u kut mog malog svijeta i otamo gledati svijet". I josh uz sve to uspjela sam postići i da nitko ne vidi da sam u kutu... svi su prihvatili da je sve u redu. Bila je to greška...greška je gurnuti sve od sebe...

Pogriješila sam...najlakše je pasti i ostati dole. Treba smoći snage ustati. Nisam se to bila uspjela nagovoriti dosta dugo. A onda sam shvatila da nešta mora izaći van iz mene jer ne može ostati unutra. Trebam ove riječi.. trebam pisati... moram pisati. Samo tako ću moći skinuti teret s ramena.

A svima vama koji ste ikada došli na ovu stranicu... svima koji ste uputili riječi podrške mogu reći samo jedno veliko HVALA! Hvala vam od srca...hvala i na vašim lijepi postovima u kojima se moglo naći toliko toga...toliko lijepoga... hvala.
- 15:41 - Šapni...slušam... (30) - Print - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2005  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Moja baklja

www....

Stihovi velikana

Dare to belive...