Baklava

Nisam vam se još požalio da imam nove komšije i komšinice. Doduše jedan od ovih " novih " je stari ali je izašao skoro iz zatvora pa je i on defakto novi samo po drugi put. Taj novi stanuje sprat iliti kat iznad mene. Nove komšinice pak stanuju pored mene. Ovo mene uzmite više figurativno jer su nove komšije ustvari iznad i do našeg stana.
Dok se sa našim novim starim komšijom stvari odvijaju kako smo navikli i ranije komšinice su postale prava noćna mora. Cure su brucoškinje i ovo im je prvi susret sa glavnim gradom ne računajući jedenodnevne ekskurzije u glavni nam grad države. Pošto još nema ispita a čini mi se da za njih neće ni biti onda je sasvim razumljivo da su teferiči svaku noć. Pjeva se i igra do zore. Pozitivna stvar je samo to što u današnjem vaktu one ipak ne preferiraju vlastiti spol pa su vazda zagrljene sa nekim drugim momkom. A tek što su lijepe. Kada ih sretnem po noći trudim se da ih ne gledam da ne bih imao noćnih mora. Obadvije skupa imaju oko 1,90 m visine i oko 200 kg težine. Frizure su one kao u Žere s tim da njihovi oni pramenovi koje nadignu u zrak stoje tako ukočeno da imam osjećaj da kada bi ih neko pokušao pomilovati po glavi ostao bi probušenih ruku. Kao da su ugradile metalna ojačanja. Naravno mobitel je uvijek u ruci a prsti su zauzeti tipkanjem slova za najnoviju poruku u stihu ( tipa ko ti ovo piše voli te najviše i sl.) Doduše primjetio sam i da malo sriču ustima poruku koju pokušavaju otipkati.
Nama je spas što spavamo u kontra sobi. Moram priznati da imaju izuzetno suptilan ukus u muzici koju slušaju tako da sam naučio tekstove svih Cecinih i Bajinih pjesama. Sada da odem na koncert pomenutih spodoba ne bih se obrukao. Mogao bih čak pjevati i one bek vokale.
Jedno veče je baš bilo žeštoko pa se u pojedinim momentima nije znalo jel pjevaju ili ih je neko napao pa ih kolje. Ipak na kraju smo došli do zaključka da podvriskuju od sreće pa nismo morali zvati organe reda. Žena je čak tražila da im idem na vrata i tražim da malo obuzdaju svoje oduševljenje glavnim gradom i muškim rodom. Taman dok smo se ubjeđivali ko da im ode na vrata jer ja nisam smio vidjevši koliko vole muški rod a žena nije htjela jer kaže ne priliči da ona ide pored mene živog iako su joj to tehnički gledano kolegice ( ja ja upisala je i herka višu školu vanredno ) intervenisao je drugi komšija.
Jedina utjeha mi je što znam da iduće akademske godine one neće biti tu jer će se jal udati jal će ih babo vrnuti kući.
Toliko od mene za ovaj put.