- 5 Rajon -

subota, 19.01.2008.

Povijest CLASHA:

The Clash je bio engleski punk rock bend koji je bio aktivan od 1976. do 1986. godine i bio je dio početnog vala punka u UK u kasnim 70-ima. Bend je miješao punk sa reggae, rockom, danceom,jazzom, ska i brojnim ostalim stilovima.

Clashova izuzetna glazba i stravstveni, lijevo orijentirani idealizam frontmena Joea Strummera i Micka Jonesa je bio u oštrom kontrastu sa nilihizmom Sex Pistolsa.

Iako je Clash polučio ogroman uspijeh u Engleskoj još od puštanja njihovog prvog albuma u 1977 , nisu bili popularni u SAD do 1979. Njihov treći album, London Calling , pušten u kasnoj 1979. je jedan od najvažnijih albuma u povijesti rock glazbe; bio je pušten u SAD-u u siječnju 1980. i deset godina kasnije časopis Rolling Stone ga je proglasio najboljim albumom 80-ih. Rolling Stone ga je 2003. stavio na 8. mijesto među 500 najboljih albuma svih vremena.

Clashov stav i stil, kao i njihova glazba, utjecali su na mnoge grupe nakon 80-ih. Epski Record A&R producent nazvao ih je "Jedinom važnom grupom". U 2003. uvedeni su u Rock and Roll Hall Of Fame . U 2004. Rolling Stone ih je stavio na 30. mjesto na njihovoj listi 100 najvećih umjetnika svih vremena.

Povijest:
(1976.-1978.) Stvaranje i uspjeh u Britaniji

zvorno sastavljen od Joea Strummera, Micka Jonesa, Paula Simonona, Keitha Levena i Terry Chimesa ( nazvanog i Torry Chimes ), Clash je stvoren u Landbroke Grove, u zapadnom Londonu u 1976. tijekom prvog vala britanskog punka. Leven je bio prijatelj Micka Jonesa i bio je gitarist i pisao je pjesme, ali nikad nije svirao sa bendom. Prema iskazu Micka Jonesa godine 1999. u dokumentarcu o Clashu [[Westway to the world]] , Leven je izbačen jer nije prekticirao glazbu.

Strummer je prethodno svirao u pub rock grupi The 101'ers (njegovo umjetničko ime je tada bilo Woody Mellor; uskoro će se preimenovati u "Joe Strummer"), Jones, Simonon and Tony James su nakratko bili u legendarnom proto- punk bendu London SS. Prema preporuci njihova mendžera Berniea Rhodesa, Jones, Simonon i Levene su regrutirali malo starijeg Strummera iz The 101'ers. " Izvrstan si ", rekli su mu, " ali grupa ti je sranje." Strummer je pristao pridružiti se grupi, koja je dobila ime The Clash.

Bend je imao prvi veći nastup 4. srpnja 1976. podupirući Sex Pistolse, i te jeseni su sklopili ugovor sa CBS Records. Početkom rujna Levene je napustio grupu. Chimes je otišao krajem studenog ( nakratko ga je zamijenio Rob Harper za Anarhijsku turneju u prosincu 1976.) ali se uskoro vratio zbog snimanja njihovog prvog albuma. Bend je uskoro pustio njihov prvi singl (White Riot/1977 ) i prvi album ( The Clash ) 1977 godine da bi položili znatan uspijeh u Britaniji. Ali CBS je odbio pustiti album u prodaju u SAD-u, čekajući do 1979. da bi pustili izmjenjenu verziju prvog albuma u SAD-u, nakon što je engleski original postao najprodavaniji strani album svih vremena u SAD-u.

Nakon puštanja prvog albuma u prodaju, Chimes je napustio grupu zbog nesuglasica i razlika s drugim članovima. U dokumentarcu Westway to the World, Mick Jones ga je nazvao "jednim od najboljih bubnjara u okolici". Ali Chimes, koji nije htio napraviti veliku karijeru od glazbe, je rekao: "Poanta je bila u tome da sam ja htio jedan način života, a oni su htjeli drugi, pa zašto bi onda radili zajedno kada želimo posve druge stvari?" Chimes se kasnije pridružio glam punk bendu Hanoi Rocks. Nakon toga, grupa je došla u razdoblje mijenjanja bubnjara. Mick Jones je doveo Nicholasa Bowena Headona koji je imao solidno vrijema i izvrsne glazbene vještine.

(1978,-1982.) Slava i uspijeh u SAD-u:

Sa Topperom Headonom na mijestu bubnjara, Clash je snimio [[Give 'Em Enough Rope]] 1978. Producirao ga je Sandy Pearlman, koji je prije toga radio za američki heavy metal bend Blue Oyster Cult. Album je imao nešto izraženije rock zvukove, koji su neke engleske fanove razočarali. Međutim, grupa je postala sve popularnija u SAD-u nakon izdavanja albuma i izmjenjenog albuma The Clash 1979. godine.

The Clash je tada snimio London Calling. Producirao ga je Guy Stevens , koji je prethodno radio sa Mott the Hoople i ostalima, i album je imao zvuk koji je više pratio osobnost benda, miješajući rock, punk, reggae i ska elemente koji su prizvali bendove ranije dane, ali je također imao zrelost i čistoću produkcije. Album se sastojao od dvije ploče i završavao sa skrivenom pjesmom čiji naslov nije bio naveen na popisu pjesama. Nazvana Train in Vain, bila je to pjesma koja se najviše svirala na AOR FM radio postajama u SAD-u.

Da bio nastavili sa uspijehom, The Clash je planirao snimiti pjesmu svakog mjeseca 1980. Njihova izdavačka kuća, CBS, odbila je tu ideju. Umjesto toga, ovi su napori rezultirali u albumu Sandinista! Sadržavajući elemente rocka, punka, reggae, ska i (ponešto) jazza i disca, ujedinjene vrlo odjekujućim zvukom, ovaj tropločni album sa 36 pjesama je bio njihov najkontroverzniji album do tada, politički i glazbeno. Neki su ga vidjeli kao njihovo najpotpunije dostignuće, dok su ga neki ocijenili pokroviteljskim i nedovršenim. Album nije imao pamtljiv slogan ili refren, i u konzervativnom ozračju AOR FM radija u SAD-u je imao minimalno izvođenje.

Bend se ponovno ukopao i snimio Combat Rock, jednopločni album koji je producirao Glyn Johns, koji je prethodno radio na Who's next? i mnogim drugim albumima. Bio je jednostavniji i otvoreniji od Sandinista! i sadržavao je singl Should I Stay Or Should I Go? koji je neprestano izvođen u SAD-u. Sljedeći singl, Rock the Casbah , pjesma o iranskom reagiranju na naviranje zapadnjačke glazbe, je bio pri vrhu liste Top 40 hitova u SAD-u, sa velikom izvedbom na MTV-u.

(1982.-1984.) Napetosti i raspadanje:
Nakon Combat rocka, Clash se počeo raspadati. Topper Headon je zamoljen da napusti bend, odmah nakon završetka albuma, zbog ovisnosti o heroinu koji mu je počeo štetiti zdravlju i bubnjarskim sposobnostima. Originalni bendov bubnjar, Terry Chimes, se vratio na nekoliko mjeseci. Gubitak Headona je donio mnogo trenja jer je bio bitan dio benda i vrlo voljen od ostalih. Strummer i Jones su su se počeli sukobljavati. Članovi benda, iako su još uvijek svirali u arenama, uvodeći The Who i svirajući na stadionima na turneji 1982. se nisu dobro slagali.

Bend je nastavio sa turnejama i 1983. ali godine neprestanog snimanja i nastupanja su počele uzimati svoj danak. Razvijali su se kao glazbenici i pojedinci, ali se više nisu mogli nositi sa napetostima i stresom. Chimes je otišao nakon Combat Rock turneje 1983. zbog unutarnjih sukoba i meteža.

1983. bubnjar Pete Howard se pridružio grupi na festivalu u SAD-u u San Bernardino u Kaliforniji. Publika od nemirnih pola milijuna ljudi bila je najveća u Clashovoj karijeri. Ovo je bio Jonesov posljednji nastup sa grupom. U studenom 1983. Jones je izbačen zbog problematičnog ponašanja i neslaganja u glazbenim težnjama. Jones se pridružio Big Audio Dinamite ( BAD ) sa Donom Lettsom. Strummer i Simonon su suređivali sa BAD-om u raznim razdobljima.

(1984. - 1986.) Cut The Crap i raspad:
Bend je priključio Nicka Shepparda, prijašnjeg člana Cortinasa iz Bristola i Vincea Whitea kao gitariste. Howard je nastavio biti bubnjar. Bend je svirao na prvim nastupima u siječnju 1984. sa obiljem novog materijala i započeo turneju ( koju je sam financirao ), nazvanu Out of Control turneja, koja je trajala od žestoke zime do ranog ljeta. Nakon upadljivog nastupa za dobit rudara ( Scargill's Christmas Party ) u prosincu 1984. najavili su da će novi album biti objavljen početkom nove godine.

Sastanci snimanja za Cut the Crap su bili kaotični, kada su menadžer Berie Rhodes i Joe Strummer radili u Minhenu u Njemačkoj. Veći djelovi su svirali studijski glazbenici, dok su Sheppard i White uletavali u gitarskim odlomcima. Boreći se s Rhodesom za kontrolu nad bendom, Strummer se vratio natrag. Bend je krenuo na [[busking]] turneju po gredovima Britanije gdje su u javnosti svirali akustične verzije svojih hitova i popularnih napjeva.

Nakon nastupa u Ateni , Strummer je otišao u Španjolsku da raščisti um. Dok je Strummer bio odsutan, prvi singl iz Cut the Crap, "This is England" je bio odaslan uz uglavnom negativne ocjene. Pjesmu, kao i veći dio albuma koji je došao kasnije te godine, je drastično re-projektrao Rhodes, sa sintetikom, bubnjarskim strojevima i pjesmama u nogometnom stilu, koje su dodane Strummerovim nepotpunim snimkama. Neke pjesme koje su izvođene na turneji nisu puštene još do danas; "Jericho", "Glue Zombie" i "In the Pouring Rain". Iako je Howard bio iskusan bubnjar, naizgled su sve pjesme stvorene s bubnjerskim strojevima. The Clash je efektivno napušten i članovi su prionuli na druge planove.

Članovi:

Glavna postava:
Joe Strummer - vokali, gitara (1976-1986)
Mick Jones - vokali, gitara (1976-1983)
Paul Simonon - vokali, bas gitara (1976-1986)
Topper Headon - bubnjevi (1977-1982)

Ostali članovi:
Terry Chimes (poznat još i kao Tory Crimes) - bubnjevi (1976, 1977, 1982-1983)
Keith Levene - gitara (1976)
Rob Harper - bubnjevi (1976-1977)

Pojavljuju se u zadnjonj postavi, na albumu Cut The Crap, poslje izlaska Jonesa iz benda:
Nick Sheppard - vokali, gitara (1983-1986)
Vince White - gitara (1983-1986)
Pete Howard - bubnjevi (1983-1986)

Diskografija:

Studijski albumi

The Clash (1977.)
Give 'Em Enough Rope (1978.)
London Calling (1979.)
Sandinista! (1980.)
Combat Rock (1982.)
Cut the Crap (1985.)

|Komentiraj... 22| Printaj...| #|

Povijest RAMONES - a

The Ramones su bili američki bend, i smatraju se prvom punk grupom ikad. Priznato im je da su definirali zvuk i stav 1970-ih, makar nikad nisu postigli uspjeh kao svoji suvremenici The Clash ili Sex Pistols, ali su svejedno imali velik utjecaj na punk i alternativnu rock scenu. Smatraju se 'Kumovima Punka'.

Bend je sastavljen u Queensu, New York, 1974. Neprekidno su nastupali 22 godine sve do raspuštanja benda nakon turneje Lollapalooza 1996. Tri prvotna člana: Joey, Johnny, i Dee Dee Ramone su umrli u roku nekoliko godina poslje raspuštanja benda. Uvijek su smatrani utjecajnima, ali slava koju bend sad uživa je neusporedivo veća nego u doba kada su aktivno nastupali.

2007. bit ce uvedeni u Long Island Music Hall of Fame.

Članovi:

Joey Ramone (19. svibanj 1951–15. travanj 2001) (pravo ime Jeffry Ross Hyman) (pjevač) (1974–1996)
Johnny Ramone (8. listopad 1948–15. rujan 2004) (pravo ime John Cummings) (gitara) (1974–1996)
Dee Dee Ramone (18. rujan 1952–5. lipanj 2002) (pravo ime Douglas Glenn Colvin) (bas gitara) (1974–1989)
Tommy Ramone (29. siječanj 1952) (pravo ime Tamás Erdélyi (Mađar)) (bubnjevi) (1974–1978)

Kasniji članovi benda:
Marky Ramone (15. srpanj 1956) (pravo ime Marc Bell) (zamijenio Tommya i kasnije Elvisa na bubnjevima) (1978–1983, 1987–1996)
Richie Ramone (11. kolovoz, 1957) (pravo ime Richard Reinhardt) (zamijenio Markya na bubnjevima) (1983–1987)
C.J. Ramone (8. listopad 1965) (pravo ime Christopher James Ward) (zamijenio Dee Deea na bas gitari) (1989–1996)

Clem Burke svirao je s Ramonesima pod imenom Elvis Ramone na 2 koncerta 1987 godine poslije odlaska Richie-a ali je ubrzo zamijenjem kad je Marky pozvan da se vrati. Raniji član, Richie, napustio je bend prije prvog snimanja (nepovezan sa Richie Ramoneom, gore). "U sjećanje na Richie Ramonea 1975" može se pročitati na crtežu nadgrobnog spomenika s unutarnje strane albuma Rocket to Russia . Prema Joeyu, postao je proizvođač gumbi.

Početci:
Članovi benda su se upoznali kao tinejdžeri, u srednjestaleškom dijelu Queensa, Forest Hillsu. Privukla ih je zajednička ljubav prema bendovima poput The New York Dolls, The Stooges i MC 5 i garažnom rocku 60ih. Većina članova benda je bila u raznim bendovima od kraja 60ih. Johnny i Tommy su bili u srednjoškolskom bendu poznatom kao 'Tangerine Puppets' , a Joey je na kratko bio u glam rock grupi pod imenom 'Sniper'. Prva postava Ramonesa uključivala je Jeffry Hymana na bubnjevima, John Cummingsa na gitari, i Douglas Colvina kao pjevača i bas gitarista. Colvin je prvi odlučio koristiti ime Ramone, i nazvao se Dee Dee Ramone. Bio je inspiriran činjenicom da je Paul McCartney koristio pseudonim Paul Ramone kada se prijavljivao u hotele. Ostali članovi benda su ga slijedili i promijenili imena; Hyman je postao Joey Ramone (prema pjevaču Joeyu Levineu), Cummings je postao Johnny Ramone, a sama grupa je dobila naziv The Ramones. Također u to vrijeme riječ ramone se povezivala s neredom i nasiljem.

Brzo nakon što je bend sastavljen, Dee Dee je shvatio da nemože svirati i pjevati odjednom (ali će nastaviti odbrojavati tempo na pocetku svake pjesme sa svojim "1-2-3-4!"). Joey ga je zamijenio ali on također nije mogao svirati bubnjeve i pjevati pa je mjesto bubnjara ostalo otvoreno. Bend je održavao audiciju za bubnjara, u Performance studiju, gdje su vježbali. Tamás Erdélyi , menadžer benda, zaposlenik studija i poznanik benda pokazivao je kandidatima kako svirati pjesme. Postalo je očito da je bio sposobniji svirati pjesme benda bolje od bilo koga drugog, i pridružio se bendu kao Tommy Ramone. Bio je najmotiviraniji od četvorice što se tiče uspjeha, i prvi ih je doveo u studio.

Svoj prvi nastup imali su 30. ožujka 1974. u Performance studiju. Njihove rane pjesme bile su kratke i brze, većinom oko 2 minute u trajanju. Raniji naslovi su uključivali "I Don't Wanna Walk Around with You," "I Don't Wanna Go Down to the Basement," i "I Don't Wanna Get Involved with You." Dee Dee je kasnije rekao, "Nismo napisalo pozitivnu pjesmu sve do 'Now I Wanna Sniff Some Glue'."

Raspad:
Nakon nastupa na Lollapalooza festivalu 1996 , Ramonesi su se raspali, zbog neslaganja unutar benda i frustracije ne ostvarivanjem komercijalnog uspjeha. Joey je također priznao da je imao problema s drogom, i velikih problema s pićem u 80ima. Joey je prestao piti početkom 1990ih, ali mu je dijagnosticiran limfom 1995. Nakon toga počeo se je aktivno baviti jogom i zdravo se hraniti. Kasnih 90ih počeo je trgovati dionicama na NYSE, čak je napisao pjesmu o financijskoj reporterki s CNBCa - Maria Bartiromo, pod istim imenom, i ta pjemsa je uključena na njegov solo album iz 2005,Don't Worry About Me.

Njihov zadnji nastup bio je u Palaceu u Hollywoodu. Nastup je snimljen i kasnije izdan na CDu We're Outta Here. Na nastupu su gostovali mnogi umjetnici poput Lemmya Kilmistera iz Motörheada, Eddie Vedera iz Pearl Jama, Toma Armstronga i larsa Frederiksena iz Rancida, i Chrisa Cornella (tada u Soundgardenu).

20. srpnja 1999, svi bivši članovi osim Richiea su se okupili u Tower Recordsu u New Yorku kako bi davali autograme. To je bila zadnja prigoda na kojoj su se bivši članovi grupe okupili prije Joeyeve smrti. Johnny se htio pomiriti s svojim rivalom Joeyem ali Joey je to odbijao. Joeyevi nezavršeni radovi objavljeni su poslje njegove smrti na solo albumu Don't Worry About Me.

2002. bend je uveden u Rock 'n' Roll Hall of Fame. Na ceremoniji Johnny, Tommy, Marky i Dee Dee su govorili u ime benda. Johnny je podržao Georgea Busha i njegov mandat, Dee Dee je čestitao i zahvalio sebi. Nažalost ovo mu je bilo zadnje javno prikazivanje jer je 2 mjeseca kasnije umro od predoziranja heroinom. Također na ceremoniji, Green Day je izveo Teenage Lobotomy i Blitzkrieg Bop u čast Ramonesima, da bi pokazali njihov utjecaj. U ljetu 2004. izašao je dokumentarac o Ramonesima, End of the Century: The Story of the Ramones. Dobio je odlične kritike i bio je dobro prihvaćen od strane obožavatelja. Slučajno, Johnny Ramone je s početkom prikazivanja filma umro od raka prostate, 15. rujna 2004.

Smrti:
Joey Ramone umro od limfoma 15. travnja, 2001 u New Yorku.
Dee Dee Ramone je nađen mrtav u svojoj kući u Hollywoodu 5. lipnja, 2002 kao posljedica predoziranja heroinom, samo dva mjeseca nako što su Ramonesi uvedeni u Rock 'n' Roll Hall of Fame.
Johnny Ramone je umro od raka prostate 15. rujna, 2004 u Los Angelesu.

|Komentiraj... 0| Printaj...| #|

Povijest SEX PISTOLSA:

Godine 1975. Malcom McLaren (tada vlasnik prodavaonice odjeće na King´s Roadu u Londonu) okuplja Johna Lydona, kojemu odmah mijenja ime u "Johnny Rotten" kao pjevača, Glena Matlocka (bas gitara), Stevea Jonesa (gitara) i Paula Cooka (bubnjevi). McLaren je cijenio ekstremne izvođače poput Iggyja Popa, MC5, The Stooges i New York Dolls (kojima je kratko bio i menadžer).

Prvi nastup tog sastava bio je 6. studenog 1975. g. Nastupali su na mjestima gdje su mogli sablazniti, a ostavljali su tako loš dojam da su naprosto izazivali zanimanje. Trik je bio vrlo uspješan i ubzo se pročulo da je to najodvratnija grupa svih vremena. McLaren je čak s najuglednijom britanskom diskografskom kućom EMI potpisao ugovor za 50.000 funti. Prekretnica za Pistolse bio je šokantan nastup 1. prosinca 1976. g. u emisiji koja je promovirala zajedničku turneju punk rock glazbenika. Voditelj emisije bio je zasut bujicom pogrda, a to je opet povećalo zanimanje novinara.

Njihov debitantski singl "Anarchy in the UK" pojavio se u studenom 1976. g., dospio na Top 50, ali ga je kompanija EMI bila pritisnuta povući i raskinuti ugovor s Pistolsima.

Turneja na koju su krenuli bila je problematična zbog silnih otkazivanja. Punk rock sa svojim trominutnim pjesmama o gnjevu i dosadi postajao je sve popularniji među mladima i sve omrznutiji organizatorima. Pistolsi su trebali nastupati i u ozbiljnim koncertnim dvoranama, a nakon njihovog televizijskog nastupa grupe Ramones i Talking Heads odustaju od zajedničkih nastupa. Umjesto njih priključuju se turneji novi britanski sastavi Clash i Damned. Umjesto predviđenih devetnaest koncerata, održala su se na kraju samo tri. Izazivali su pozornost i mediji su ih rado pratili, tako je snimljen i prosvjed vjerskih neistomišljenika koji je kasnije upotrijebljen za snimanje dokumentarnog filma "The Great Rock ´n´ Roll Swindle" redatelja Juliena Templea.

Potpisivanje ugovora s kućom A&M bio je također pretvoren u medijsku atrakciju i samopromociju. Potpisali su ga ispred Buckinghamske palače, a povodom izlaska njihovog drugog singla God Save the Queen (ironičan osvrt na srebrni jubilej Kraljice Elizabete II.).

Tada se prvi puta pojavio i John Ritchie, kojega je Rotten odmah preimenovao u Sid Vicious. Zbog sukoba s Rottenom i McLarenom, Glen Matlock napušta bend, a Vicious iako tek početnik na bas gitari, bio je savršena figura za oblikovanje. McLaren ga je poticao na drogiranje, povraćanje na javnim mjestima, napadima na ljude. Kuća A&M također otkazuje grupi, a "God Save The Queen" objavljuje kuća Virgin s kojom su u svibnju 1977. g. potpisali ugovor. U ljeto su organizirali turneju po Švedskoj, a krajem godine pojavio se i debitantski album "Never Mind The Bollocks", koji je zbog opscenog naziva sastavu donio sudski proces.

Početkom 1978. g. odlaze na turneju u SAD, Johnny Rotten napušta grupu, ponovno se predstavlja pod svojim starim imenom John Lydon i nastupa kao Public Image Ltd. McLaren snima film "The Great Rock ´n´ Roll Swindle", biografiju Sex Pistolsa u kojem je ulogu imao i zloglasni britanski kriminalac Ronnie Biggs. Album s filmskom glazbom imao je pet hit singlova, a još dva albuma te godine su se plasirala među Top 10.

Godina 1979. do danas

U veljači 1979. g. Sid Vicious umire od predoziranja heroinom dok je čekao suđenje za ubojstvo svoje djevojke Nancy Spungen u New Yorku.

U galeriji The Hospital 2004. godine izloženi su predmeti iz sobe Chelsea hotela u New Yorku, gdje je Nancy ubijena (majice, rukopisi tekstova, posteri). Godine 2005. razmišljaju o ponovnom okupljanju, a John Lydon izdaje kompilacijski album s pjesmama Sex Pistolsa, Public Image Limited, Leftfield i ostalih izvođača. U New Yorku bi se 13. ožujka 2006. g. trebala održati svečana ceremonija uključivanja Sex Pistolsa u Rock and Roll Hall of Fame. Svoj dolazak su odbili u svom tradicionalnom stilu, nazvavši Hall of Fame smećem i ostalim pogrdnim nazivima .

Istovremeno su potpisali mnogobrojne ugovore za korištenje njihovih pjesama u promidžbene svrhe. Primjerice Range Rover i British Airways koristit će "Pretty Vacant", "Good Save the Queen" i "The Great Rock 'n' Roll Swindle" kao soundtrack. Glazbu Sex Pistolsa će dalje koristiti razne kompanije, uz navodnu napomenu benda po kojoj se sve te tvrtke jedino trebaju orijentirati na punk ideale...

Albumi
Never Mind the Bollocks, Here's the Sex Pistols (28. listopada 1977.g.)
The Great Rock 'n' Roll Swindle (26. veljače 1979. g.)
Some Product: Carri on Sex Pistols (intervjui i radio spotovi) (27. srpnja 1979. g.)
Flogging a Dead Horse (kompilacija) (16. veljače 1980. g.)
Kiss This: The Best Of (10. listopada 1992. g.)
Filthy Lucre Live (24. lipnja 1996. g.)
Jubilee: The Best Of (27. svibnja 2002. g.)
Sex Pistols Box Set (2. lipnja 2002. g.)
Raw and Live (16. veljače 2004. g.)

Sid Vicious Solo album
prosinac 1979. g. - Sid Sings

Hit singlovi

Cover singla "God Save the Queen"

"Never Mind the Bollocks, Here's the Sex Pistols"
26. studenog 1976. g. - "Anarchy in the UK"
27. svibnja 1977. g. - "God Save the Queen"
2. srpnja 1977. g. - "Pretty Vacant"
15. listopada 1977. g. - "Holidays in the Sun"

"The Great Rock 'n' Roll Swindle"
30. lipnja 1978. g. - "No One Is Innocent"
9. veljače 1979. g. - "Something Else"
30. ožujka 1979. g. - "Silly Thing"
22. lipnja 1979. g. - "C'mon Everybody"
18. listopada 1979. g. - "The Great Rock 'n' Roll Swindle"
4. lipnja 1980. g. - "(I'm Not Your) Stepping Stone"

"Kiss This: The Best Of"
listopad 1992. g. - "Anarchy in the UK" (reizdanje)

"Filthy Lucre Live"
lipanj 1996. g. - "Pretty Vacant" (live)

"Jubilee: The Best Of"
27. svibnja 2002. - "God Save the Queen" (reizdanje)

|Komentiraj... 0| Printaj...| #|

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

O meni:

LINKOVI:

subota, 19.01.2008.

Povijest CLASHA:

Povijest RAMONES - a

Povijest SEX PISTOLSA:

	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31