ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


CoMmEnTaRiChI JeP/NoPe

Opis bloga

na ovomu blogu ću pisati o svojim prijateljima, ljubavi, školi, problemima,
osječajima... ma o svemu šta me čini sritnom ali i ono šta me muči..

....o meni....

dalmatinka san
živin u Murteru
iman 14 god.
ima četiri naj prije
(vero, dijo, lucka i andy )
volin svoju vejikuuu jubav cerek
slušan domaču muziku
vesela san, društvena...
obožavan izlaziti i...pitiparty
volin shoppingirati
nisan baš sportski tip
volin svoju najdražu sistericu
a mrzin.... školu
usisavanje
KURNATE headbang
bolnicu ( i sve šta ima veze s nJUN )
....




PRIJATELJSTVO

Ako te netko nekad povrijedi, prevari ili ostavi samu,
jedno zapamti : " nisam sama jer negdje, na nekom kraju,
postoji osoba koja me voli i koja će um mene biti i u
najtežim trenutcima. " i kada budem daleko od tebe, vjeruj,
srcem ću uvijek biti negdje blizu jer srcem se voli, a jedan djelić
uvijek će te tražiti i voljeti kao sestru kojom sam te uvijek smatrala.
nakon nekog vremena, kada obe dvije ostvarimo sanjaranja iz
djetinstva, moža ću te se tek ponekd sjetiti, ali ljubav koju osjećam
nikad neće umrijeti, kao što uspomene nikad neće izbljediti.
zasigurno nikada ni kada budem naborana starica, neću zaboraviti
naše ludarije ; tulumarenja, bježanje iz kuće usred noći, naš smjeh
kojem nema granica i još mnogo tog. Time ti želim reći da si osoba koja
je ostavila dubok trag na mom srcu i da si prijateljica kakvu bi zasigurno
svi željeli imati. Želim ti da uspiješ u životu, da jednom nađeš čovjeka
koji će te voljeti i da postaneš majka petero djeca ( ha,ha ).
Uvijek ću u nekom kutu svoje sobe držati sliku djevojke koja je za
mene nekad bila kao sestra. Vjerojatno ću plakati kao što plačem
sada, ali ne zbog tuge, već zbog sreće što sam nekad poznavala
osobu kao što si ti.

P.S. nadam se da ćeš ovo pismo sačuvati i sjetiti
se mene kad jednog dana tvoriš dnevnik i
ponovno ga pročitaš.
VOLIM TE

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

dijana
Image Hosted by ImageShack.us

veronica
lucka
paulica
tanna
xtinchica
ines
nella

Image Hosted by ImageShack.us
andy

Image Hosted by ImageShack.us
dumina&paula


Image Hosted by ImageShack.us
curke u buže!!!


Image Hosted by ImageShack.us
dijn, paulica & "frajer"


Image Hosted by ImageShack.us
evo moje najjjdraže sisterice....


Image Hosted by ImageShack.us
sisterica & ivančica...



Znaš, možda se to i tebi dogodi.
Možda ćeš i ti nekog voljeti kao
što danas ja volim tebe.
A ona će se smješkati drugom
i svaki njen pogled na drugom
ranjivat će srce tvoj,
a svaki njen osmjeh upućen drugom
oduzet će ti mirisne sne.
Znaš, možda ćeš se tada sjetiti ti mene,
i mojih upitnih pogleda koji su se gubili
u tvojim očima.
Možda ćeš me onda poželjeti,
možda ćeš onda razumjeti me.
Možda ćeš onda shvatiti kako je
teško nekog voljeti a znati da on
tebe ne !!



Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


ŠTA SMO SLATKE...




Lana

Prava ljubav (duet Luka Nizetic)Vezala me tuga svojim koncima
trazila sam ljubav na krivim mjestima
sto samoca cini ja najbolje znam
covjek nije rodjen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna

Ref.
I reci da ce ovog puta
biti sve sto zelim ja
kazi da si mene cekala
i reci kako ovog puta
nema roka trajanja
prava ljubav nije potrosna, nije potrosna

Lomio sam grane od zivota svog
ko da necu umrijet', da sam iznad tog
bilo me je svuda, a sad sam kraj tebe
jos vjerujem u cuda i u nas oboje

Ref.

Zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna

Ref. 2x


Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us



OPROSTI MI MAMA


Bila sam skoro dijete, kad sredoh njega, zavoljela sam tog
čovjeka više od svega. Slutila nikad nisam koliko ti boli
može nanijeti netko, pa čak i kad se voli.
Dugo smo bili zajedno, samo ti nisi znala.
Možda smo samo pričali da sam luda, oprosti mama, neman kud.
Oprosti mama za sve patnje i boli.
Nisam mogla drukčije kad moje ga srce voli.
Nekad smo bili zajedno, no sad drugu ženu ima, a ja nešto
najljepše na svijetu, njegova sina. O znam da živjet više neću.
Voljela sam crnog čovjeka, a crni muškarac ne donosi sreću.
Ti mama nemoj plakati što mene više nema.
Oprosti mi mama…. Ti si žena.
Molim te pripazi na maleno moje, jer ono je majko dijeti kćeri tvoje.
Pričaj mu majko najljepše bajke pričaj mu ponekad o životu njegove majke.
Pokaži mu majko očevu sliku, pričaj mu o njemu, neka dijete na njega
ima lijepu uspomenu. Nauči ga da se raduje životu, da ga se voli, ipak
ponekad tvrdi da čovjek unosi boli. Nauči ga da ne mrzi, nauči ga da voli.
Znam mama sve što si pružila meni, topao dom, ljubav i sreću.
Kad mene ne bude više, ne bude na svijetu, dovedi mi majko i sina
grobu mom.
Oprosti mi majko kao što sam ja oprostila njemu,
I hvala ti majko, hvala ti na svemu!!



Image Hosted by ImageShack.us

a sad malo srćeka....


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


SLODODA
CJELI ŽIVOT SAM SVAČALA LJUBAV KAO NEKU VRSTU PREŠUTLJIVOG ROPSTVA.
TO JE LAŽ. SLOBODA POSTOJI SAMO KAD JE LJUBAV PRISUTNA.
ONAJ TKO SE POTPUNO PREDAJE, VOLI CJELIM SVOJIM BIĆEM
OSJEĆA SE SLOBODNIM.
... U LJUBAVI NITKO NE MOŽE SMRVITI NIKOGA: SVATKO JE ODGOVORAN ZA ONO
ŠTO OSJEĆA I NE ŽELIMO ZA TO KRIVITI DRUGE.
OSJETILA SAM SE RANJIVOM KAD SAM IZGUBILA MUŠKARCA U KOG SAM BILA ZALJUBJENA.
DANAS SAM UVJERENA DA NITKO NIKOGA NE GUBI, JER NITKO NE POSJEDUJE NIKOGA.
TO JE PRAVO ISKUSTVO SLOBODE. IMATI NAJVAŽNIJU STVAR NA SVIJETU,
A DA JE NE POSJEDUJEMO.



DJEČAK I DJEVOJČICA

Tako su nas zvali
ljubili se nismo jer smo bili mali
šetali smo poljem
rosno cvijeće brali
ljubili se nismo
jer još nismo znali.
Dječak i djevojčica
to smo nekad bili
sad me zoveš voljenom,
a ja tebe mili!:....


Image Hosted by ImageShack.us

nedjelja, 25.03.2007.

NAŠA VEČER


Mislim da ne trebam misliti na tebe a to ni ne želim, ponekad mi jednostavno želiš šetati mislima...često mislim na onaj najnoviji dan u godini koji smo proveli pričajući o važnim i nevažnim stvarima. Još uvijek se sjećam tvojih riječi još uvijek osjetim tvoje usne na mome obrazu. Tvoji čvrsti zagrljaji bili su kao da me nikada nećeš pustiti, tako snažni a ipak tako nježni... Tu večer plakali smo, bojali se i smijali. Sve se činilo tako lakim. Svaka crna misao izblijedjela je, svaki problem uz tebe se činio izazovom. Bila je to večer mojih najljepših osjećaja moje neizmjerne sreće. Tvoj pogled govorio je sve, i ti si bio sretan. Možda ne kao ja, ali bio si. Alkohol je iz nas iznio najiskrenije osjećaje. Izvukao je ono što smo se bojali reći bistre glave... bojali smo se jer znali smo da će zora odvući noć, bojali smo se svega što će donijeti dan. ta noć je bila savršena.

Bilo je to ono što godinama čekala sam. Napokon je sve bilo nevažno jer ti si bio tu. Mješavina najdivnijih i najiskrenijih i najdubljih i najčišćih osjećaja osjetila se među nama. Sati i sati koje proveli smo zajedno činili su se kao samo jedan prelijepi san, koji kao da je trajao sekundu. Tako lijepu, iskrenu i sretnu noć zora je gurnula u beskraj. Na rastanku poljubio si me, zagrlili smo se. Zagrlili smo se s toliko ljubavi, sa puno savršenih osjećaja. Ti osjećaji vjerojatno nisu imali svoj kraj, rasli su svake sekunde i u nama stvarali bijes jer rastati se moramo... znala sam da jutro neće donijeti ništa dobro. Sa suzama u očima pustila sam ruku tvoju, činilo se da ni tebi nije svejedno što nestaje samo naše savršenstvo...osjetila sam to u čvrstom stisku koji je govorio više od riječi. pustivši mu ruku rekla sam: “bilo mi je lijepo s tobom”, odgovorio je isto tako. Tada riječi bile su suvišne jer sami pogledi rekli su sve, ali bolnu tišinu rastanka htjela sam završiti lijepim riječima... tako je i bilo. Krenula sam naprijed, okrenuvši se prema njemu.

Bilo je teško što rastaju se dvije duše koje u noći postale su jedno. Naša noć više nikada neće se ponoviti, a možda je i bolje tako.
Previše rastanak boli, a jutro ionako nikada ne donese nešto dobro. Donese samo sjećanje na noć, donese bol u grudima zbog rastanka. Teško je to zapravo uopće objasniti. Sve dobro je nestalo, naše duše razdvojila je zora nikad više neće se stopiti u jednu, jer svoje osjećaje ljubavi nastojimo ubiti. Ali pitam se zašto kada ljubav je divna!? Vjerojatno ni on ne zna odgovor kao što ne znam ni ja. Nešto u nama lagano ubija ljubav, i nestat ćemo on i ja, više nećemo biti MI. Možda je tako najbolje. Ali ja ne mogu bez njegovog pogleda i zavodničkog osmijeha...možda vrijeme izliječi rane, možda ožiljke uspijem pretvoriti u uspomenu na jednog dečka koji me učinio najsretnijom na svijetu, koji mi je pokazao put i obrisao suze. Još ga volim, iako ne smijem.

Voljela bih da njegovi osjećaji nisu umrli, ali on je jači, preživjeti će on ovo.



| CoMmEnTaRiChI (16) | PrInTaNjE | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.