Behemoth - Decade Of Therion
Neki dan sam prolazila parkom ispred svoje zgrade i vidjela neku djecu u rundeli...tu djecu nikad nisam vidjela, a najvjerojatnije žive u mom kvartu ili se barem svaki dan igraju u parku...prije sam svih znala jer sam se i ja sama igrala tamo...a sada sam postala prestara...sve je tako brzo prošlo, prebrzo sam odrasla...život tako brzo prolazi i bojim se da će proć prebrzo, a da se neću snać, da neću ništa napraviti u svom životu, da ću sve propustiti, a kasnije nema povratka...bojim se da neću stići napraviti ono što želim i da neću nigdje otići gdje želim otići...većina ljudi misli da će sve stići ućiniti i zato sve odgađaju, ali to je jedna velika zabluda...što shvatimo prekasno...i što tada?...što kad shvatiš da si život potratio i da nema povratka, da to više ne možeš ispraviti...ne želim da se to mene dogodi, ne želim da se to bilo kome dogodi...kad razmišljam o svom životu, ja sam većinu svog života potratila...najviše ispred TV-a ''živeći'' tuđe živote...i želim nešto promijeniti jer mi je svaki dan manje-više isti, ali ne znam kako da to promijenim...većini ljudi je tako, ali većina ljudi o tome ne razmišlja...ne shvaćaju...ne misle na budućnost i o brzini odrastanja i prolasku života...možda je i bolje tako...jer je to kad-kad veliko opterećenje...a možda je bolje da shvatimo prolaznost života i da pokušamo nešto promijeniti...da barem pokušaju i uspiju oni ljudi koji to mogu pokušati i koji mogu uspjeti...i tako dragi moji ljudi idite na koncerte, putujte, družite se, upoznaj te nove ljude i nove gradove, zabavljaj te se, jer život je samo jedan i imate samo jednu priliku da napravite sve ono što želite...iako je to postalo malo teže, jer život je postao skup i teško se probija kroz život, a većina ljudi ako im ne uspije od prve, odustaju, a neki nikada ne krenu u život jer misle da to ne mogu, da su preslabi i zašto bi oni bili sretnici koji će u potpunosti iskusiti život i sve ono što su željeli...i zašto bi oni bili ispunjeni do kraja, bili sretni...ja sam nažalost od onih koji nemaju puno povjerenja u sebe i koja misli da neće ništa uspijeti napraviti...da ću propustiti stvari koje ne želim propustiti i da neću otići na ona mjesta na koja želim otići...
ovo pišem 15.5...dodatak...:
...eto i ja napunila 17 godina i to 7.5...prije sam bila jedva čekala tu godinu, jer zvuči brutalno...ali kad je i taj dan došao malčice sam se zbedirala, jer sam se osijećala prestaro...netko ne bi vjerovao ali i rasplakala sam se zbog toga...jebiga...nešto se događalo u mojoj čudnoj glavici...problem je u tome što se ja užasno bojim starenja...što po mom mišljenju i nije tako čudno, jer mislim da nitko od vas ne želi ostarijeti i umrijeti (ovo zadnje kako tko)...
...a 10.5 je rođendan slavila moja najdraža simbica...i ovim putem joj još jednom čestitam rođendan...
...pošto je tri dana razlike od našeg rođendan mi odlučile zajedno slaviti rođendan i to 12.5 na jarunu...bilo je predobro i bilo bi još bolje da netko od uzvanika nije bio prokleti kradljivac...i tako je netko ukrao ivani onu njenu legendarnu torbu sa svim stvarima (neda mi se sad nabrajati šta je sve bilo u torbi jer je toga bilo malčice previše)...jebiga...u ovo vrijeme više nikome ne možeš vjerovati, jer ljudi su zli...puno se toga dogodilo,a neda mi se sad to prepričavati i dosađivati vam...a i toga se treba sjetiti...
= 
...i jedna sličica sa rođendana...igramo nikad nisam...
p.s.hvala marijani za sličicu....
...e da, danas mi je mjesec dana odkako sam vegeterijantka...wiiiiiiiii....
...pusssa svima!!!!....
...a sad...
''aj bok...nosite se...''
