CONFESSIONS OF MY MIND
23.04.2007., ponedjeljak
|
RIJEKA SNOVA Udahnula sam smrt... Zavladala je smrtna tišina! Nitko više ne plače, Nitko se više ne smije... Ptice više ne pjevaju, Usamljene duše više ne lutaju... Rijeka snova je presušila... Zvuk jeseni se ugasio, Gube se svijetla Eiffelovog tornja, Zvuk djetetovog plača guta tišina, Sunčeva svjetlost se pretvorila u pepeo... Nestao je svijet, Nestao si ti... Ne sanjam, Ne ljubim, Ne volim... Sama... Brišem otrovne suze s lica, Praznina na postelji još uvijek postoji... Kovanica mog života u fontani blijedi... Moja rijeka snova je presušila...  |