SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 14 - Steinplatte-Winklmoosalm, Austrija/Njemačka (11.02.2016.)

Snijeg je sinoć, kada sam išao u krevet, nastavio padati. Ujutro, kada sam se probudio, na nebu se pojavila plava boja i sunce koje je pokušavalo razmaknuti preostale oblake. Na autu tek tanji sloj snijega da su ga brisači lagani očistili. Danas i sutra prognoza je odlična. Sunce, sunce, sunce...
Bio sam na sto muka gdje danas otići jer sva su skijališta imala dobru prognozu. Znam samo da je petak, moj posljednji dan ove skijaške turneje, već rezerviran za Kitzbühel. Ali danas, četvrtak, gdje ići? Hochzillertal Kaltenbach? Mayrhofen? Brixental? Na kraju sam se odlučio za Steinplatte-Winklmoosalm. Razlog: skijalište malo odskače od ostalih u blizini zbog jedne zanimljivosti - nalazi se točno na granici Austrije i Njemačke i dio staza je u jednoj, a dio u drugoj zemlji, i skijaš bez problema okolo naokolo.
Vožnja dobrom cestom nakon 25 kilometara i cca pola sata dovela me do Waidringa, odakle kreće gondola s austrijske strane. Tu nema staza u dolinu jer je skijalište gore kao na platou i odijeljeno je od doline visokim stijenama. Kada gondola nakon desetak minuta dođe do vrha, tu kreću staze na sve strane. Ukupno je deklariranih 42 kilometara staza, što je malo nategnuto. A nategnutija je njihova boja - 18km plavih, 22km crvenih i 2km crnih. Eh sad, krenimo redom - skoro sve plave su tako položene da su zapravo zelene i na mnogima se treba odgurivati; većina crvenih su zapravo plave, i tek par njih ispod najvišeg vrha Steinplatte na 1869 metara nadmorske visine su zaista crvene; crne praktički ne postoje - to su crvene i samo je cca 100 metara jedne velika strmina i crnjak, ali Austrijanci su zato cijelu stazu od vrha do dna označili crnom bojom. Dakle, jedno vrlo lagano skijalište, idealno za početnike i obitelji s malom djecom, ili za nekoga da malo odmori noge i onako penzionerski se skija cijeli dan nakon nekoliko dana ozbiljnog skijanja negdje drugdje. Za nekog iskusnijeg i boljeg skijaša Steinplatte vrlo brzo dosadi i bolje je ići negdje drugdje. Tako je i meni bilo. Dva tri spusta i počeo sam se dosađivati jer sam htio nešto žešće što Steinplatte ne može ponuditi. Ono što je iznenađujuće je da su skoro sve glavne staze jako jako široke, kako one koje su označene plavom, tako i one koje su označene crvenom bojom. Čak šire nego na Kronplatzu ili Alta Badiji. Ali s druge strane postoji čitav niz uskih puteljaka koji su označeni kao staze, a zapravo su puteljci. Kada ima puno ljudi na skijalištu, a to je danas bio slučaj (uglavnom Austrijanci i Nijemci, i nešto neznatno Čeha i Nizozemaca), tu su uska grla. Još uža grla su na ulasku na žice. Tu je došlo do izražaja da je ovo premalo skijalište s premalo žica za tu količinu ljudi. Na atraktivnijim žicama gužve su bile nesnosne. Ja sam na jednu žicu čekao 15 minuta, samo da bih došao gore i morao uhvatiti još jednu žicu (nakon novog čekanja od 15 minuta) da dođem do samog vrha. To me razpizdilo. Ne volim čekati na žicu. Minuta-dvije-tri su prihvatljive. Sve preko toga je mučenje. A u Steinplatteu je bila brutala. Ukupno je 13 žica, a od toga 2 su gondole, 9 sedežnica i 2 vučnice. Žice variraju od super novih i brzih s grijaćim sjedalima do desetljeće starih i užasno sporih. Bilo kako bilo, nedovoljno da servisiraju tako velik broj ljudi. Tek se u vrijeme ručka gužva smanjila pa sam uspio napraviti par rundi na tim atraktivnijim žicama i stazama, a onda od 14:00 ponovno su se počeli stvarati redovi. Zanimljivo je da je na stazama bilo, zbog njihove širine, prostora za kvalitetno skijanje i nije se osjećao mravinjak kao na žicama. Pripremljenost staza? Osrednja. Već u deset počeli su se stvarati hupseri. Kroz noć je padao snijeg pa valjda nisu mogli ujutro to stisnuti, ali svejedno... U 14:00 na svim iole strmijim stazama hupseri su bili skoro do koljena. Leda hvala Bogu nije bilo.
Kao što sam ranije napisao, ovo je skijalište na granici Austrije i Njemačke. Da to ne zaboravim, svako malo me podsjećala moja mobilna mreža i poruke tipa "Dobrodošli u Austriju!" pa "Dobrodošli u Njemačku!" pa opet Austriju pa Njemačku... Mobitel mi je stalno zvonio.
Otprilike dvije trećine skijališta je u Austriji i taj dio se zove Steinplatte, i nalazi se iznad Waidringa, a trećina je u Njemačkoj i zove se Winklmoosalm i smjestio se iznad Reit im Winkla. Povezuje ih tek mali puteljak gdje se, kada se ide iz Njemačke u Austriju, nalazi mala kućica s rampom nalik onoj na ulazu na žice i tu se provjeravaju karte. Jer postoji samo karta za Winklmoosalm i ta ne vrijedi za Steinplatte, dok u obrnutom smjeru ne postoji kontrola jer sve ostale karte vrijede za oba dijela skijališta. Naravno, moj Tirol Snowcard dao mi je potpuni pristup i Steinplatteu i Winklmoosalmu.
Njemačka strana ima zapravo tek dvije staze, od kojih je jedna kratka i široka plava, a druga duga i extra široka zelena. Ovaj dio skijališta naidealniji je za prve korake na snijegu. Tu su dva sidra, dvije sedežnice i gondola koja povezuje njemački dio skijališta s parkingom u blizini Reit im Winkla. Ni ovdje ne postoji staza u dolinu iako, kada ima puno snijega, postoji skijaški puteljak kojeg ne uređuju, ali se može tada spustiti do dna.
Što se tiče gastro ponude, postoji nekoliko restorana uz staze kao i prekrasni restorani/barovi na vrhu s pogledom, a uređeni su skroz u drvu i kamenu. Jako zgodno. U jednom od restorana uz stazu uzeo sam germknödel s vanilijom za 7,10eur. Skiwasser mali je 2,00eur. Glavna jela su uglavnom oko 10,00-12,00eur. Cijenom ne odskaču od ostalih skijališta u okolici.
Steinplatte-Winklmoosalm je, da rezimiramo, skijalište koje mi je bilo drago vidjeti, ali mislim da se neću više vratiti. Prelagano i pregužvasto (a usred tjedna smo!) i to čekanje na žicu jednostavno psihički umori čovjeka. Iako je dan bio savršeno sunčan, nije bilo baš neko kvalitetno skijanje... U 14:30 uzeo sam skije u ruke i nakon malo više od četiri sata skijanja rekao auf wiedersehen!
Sutra Kitzbühel...

Rating današnjeg skijaškog dana: 2/5