SKIJAŠKI DAN 44. - Krvavec, Slovenija (08.04.2013.)

Treba iskoristiti dugu zimu, ali i sezonski skipass da se još barem jednom otiđe na Krvavec. I tako nas je troje uskočilo u mog Prašinara i put Slovenije. Od prije nekoliko dana Krvavec radi skraćenim radnim vremenom i to od 08:15 do 13:00 sati. Već smo u petnaest do osam kod gondole i malo mi je nestvarno kada se uspijevam parkirati tik ispod gondole. Nikada nisam bio bliže parkiran. Kada se samo sjetim kada sam prije desetak dana bio skroz dolje na osmici...
Iako su čak tri vremenske prognoze jutros prognozirale lijepo sunčano vrijeme, dočekao nas je na gondoli natpis 'megleno'. Kada smo došli gore, zaista je bilo SAVRŠENO...megleno. Vidi se tek koji metar ispred i nije baš gušt skijati. Isto je stanje i u nižim i u višim predjelima skijališta. Jebiga, svi znamo da Krvavec ima posebnu ćud i da je doći skijati na Krvavec 'hit & miss' situacija, kako bi rekli Englezi. Nije da živiš blizu planine pa da u osam možeš na kameri vidjeti kakvo je stanje i onda odlučiti da li krenuti ili ne prema skijalištu. Ipak iz Zagreba moraš krenuti već u šest ujutro kada mrak još uvijek obavija planinu. Bez obzira na vremensko (ne)stanje, skijamo. Nismo potegli do ovdje da sada odmaramo. Par spusteva, zatim kava kod Tete Rozke, pa opet par spusteva i onda pivce za živce.
Snijega je nestvarno puno za travanj da čak ga u pristojnim količinama ima i na granama drveća. Staze tvrde i nema ni mrvicu proljetnog snijega koji se inače očekuje u ovo doba godine. Moram priznati da sam u početku proklinjao Krvavec i ljude koji se brinu za njega jer ne samo da je bilo maglovito (na što naravno nisu mogli utjecati), već su i staze bilo poprilično nesređene. Posvuda ledeni grumeni i tragovi od ratraka i neravnine da je bilo par trenutaka kada sam skoro poljubio tlo jer ništa ne vidiš dok ne udariš. Stanje je u početku zaista graničilo s katastrofom i baš sam razmišljao kako se ne sjećam kada su staze na Krvavcu zadnji put bile ovako loše pripremljene. No koji sat kasnije skijaši su malo utabali snijeg i nestali su gotovo posve grumeni i neravnine i užitak je bio malo veći. A kada nam se u pola jedan ukazalo i sunce, našoj sreći nije bilo kraja. Mogla se pustiti skija bez problema, ne samo zbog sada odličnog snijega, već i zbog činjenice da je na skijalištu samo šačica ljudi, pa se i na žicu ulazilo direktno. Temperatura zraka tek koji stupanj iznad nule, ali povremeni povjetarac je davao osjećaj da je mrvicu hladnije pa sam se i koji put lagano stresao od hladnoće.
Križišče danas skroz zatvoreno. Bit će da im se ne isplati držati ga otvorenim. A dvosedežnica na Kriškoj planini isprva je radila da bi je u pola jedan, kada je izašlo sunce, zatvorili. Tko može razumijeti slovensku logiku?!
Zvoh cijeli dan također zatvoren zbog natjecanja koje, zbog guste magle, nikako da počne. I dvije dvosedežnice Njivice te jednosedežnica također zatvoreni cijeli dan. No, šestsedežnica u pogonu cijelo vrijeme, kao i četverosedežnica. Sasvim dovoljno da se može uživati na Krvavcu. A iako je pisalo da skijalište danas radi samo do jedan, bit će da su nam se Slovenci smilovali i ove dvije žice nastavile su raditi i nakon tog vremena. Radile su još i u dva kada smo odlučili da smo se naskijali i odlučiti krenuti doma.
Da rekapituliram, loše je počelo, puno bolje završilo. Naskijali smo se sasvim solidno usprkos svemu. Količina snijega i temperatura zraka za ne povjerovati za 08.04.!