SKIJAŠKI DAN 25. – Krvavec, Slovenija (07.02.2013.)

Pronašao sam odličan smještaj u Cerklju. U novom hostelu Mamma's House jednokrevetna soba sa zajedničkom kupaonicom na hodniku dođe samo 13 eura! Bio sam skeptičan kada sam radio rezervaciju preko www.booking.com, ali ispostavilo se da su moje skepse bile neosnovane. Hostel je odličan, soba topla i čista, vlasnici ful ljubazni. Ma još ne mogu vjerovati da soba dođe samo 13 eura!
Jučer sam izjednačio broj skijaških dana u ovoj sezoni s onima iz prošle. Danas sam premašio već prošlu sezonu za jedan dan. A daleko je kraj sezone. Moram priznati da sam itekako zadovoljan sa skijanjem ove godine. Potrefilo se puno snijega i hladno vrijeme, slobodni dani, novci, volja...
Jutros sam se probudio sa suncem. Još ne mogu vjerovati koliko sam imao sreće sa suncem na ovom putovanju. Nemam pojma što sam dobroga napravio da me onaj gore nagradio s takvim vremenom. Od 15 skijaških dana čak 10 je bilo sunčanih, još 4 oblačnih, ali bez difuznog svijetla, i tek jedan dan kada se konture staze baš i nisu vidjele. Više nego dobra statistika.
Kod krvavečke gondole hrpa automobila tako da se moram parkirati na jednom od donjih parkirališta. A došao sam malo prije devet. Prvo sam pomislio da je neki praznik pa je zato takva navala ljudi, što me malo prestrašilo jer moja 'sezonska vozovnica 198', koja je koštala 198eura još negdje u listopadu, ne vrijedi subotom i nedjeljom, praznicima i u vrijeme slovenskih školskih praznika. No, bespotrebno sam se oznojio jer praznik na kraju nije. Prolaz kroz kapije gondole prolazi bez ikakvih problema. Dolje oko parkinga toliko snijega koliko nikada nisam vidio, a godinama dolazim na Krvavec. Kako se dižeš gore, snijega sve više i više. Samo skijalište okupano suncem, tek s mrvicu vjetra na Zvohu i Vrhu Krvavca. Puno puno snijega, možda najviše što sam ikada vidio na Krvavcu. Kako je gotovo cijeli jučerašnji dan i noć padao snijeg, staze su nisu mogle pretjerano dobro sanirati pa se već malo iza devet mekani snijeg pretvorio u hupsere i očito je da će danas na stazama biti dan hupseranja. Međutim, odmah sam shvatio da danas zabavu valja pronaći u off-pisteu. Kada se sjetim da sam proteklih godina sa žica gledao zemlju i ljubičice van staza, ovoliko snijega zaista valja iskoristiti. Stoga gotovo momentalno otpisujem staze i ispod tornja, tzv. Stolpa RTV, u off-pistu spuštam se kroz šumu. Ma fantazija! Dok je na 'neteptanoj progi Zvoh' puno ljudi i stoga je dosta hupserasto već rano ujutro, s obzirom da je staza na vidljivom mjestu, ispod 'stolpa' gotovo nema nikoga. Samo ti, sunce, svježi zrak, bijeli borovi i jedno 20-25 centimetara dubokog netaknutog snijega. Ovako dobro nisam offpistao još od Popove Šapke i indijske Himalaje od prije nekoliko godina. Ljudi navalite dok traje!
Osim kroz šumu ispod 'stolpa', odličan je off-piste i na neuređenoj lijevoj stazi na Križišču.
Na samim stazama je, kao što sam rekao, hupserasto, ali hupseri baš i nisu preteški jer su od novonapadalog snijega. Može se skijati preko njih i malo skakati ili slalomski oko njih. Ljudi na stazama iznenađujuće malo. Nisam to očekivao s obzirom na broj automobila dolje na parkingu. No, vrlo se brzo vidi gdje su svi ti "skijaši" - birtije uz staze su dupkom pune!
Na kraju dana računica je jasna: nekih 70% vremena bio sam u off-piste, a samo 30% na stazama. Ne znam da li će se uskoro na Krvavcu ponoviti ovako nešto. U tri popodne odlučujem završiti svoj skijaški dan, a zapravo i ovu skituru jer iako sam i sutra namjeravao skijati na Krvavcu, u međuvremenu sam saznao da je sutra slovenski nacionalni praznik, tzv. Prešernov dan, pa će i biti puno ljudi, a i 'sezonska vozovnica 198' mi sutra ne valja. Za zadnji spust se odlučujem popeti šestsedežnicom na Vrh Krvavca i onda crvenom jedanaesticom, Triglavskom, podno Zvoha i dalje prema gondoli. Odlučujem malo pustiti skiju jer većina je ljudi već otišla sa skijališta, a i moglo bi malo biti zanimljivo skakati po hupseri. U početku sve je dobro, ali onda na toj crvenoj jedanaestici, malo iznad Tihe doline, skočio sam preko hupsera i dočekao se na valjda jedinu ledenu plohu na cijelom skijalištu. Nisam je primijetio sve dok nakon doskoka nisam odlučio napraviti lijevi zavoj, poskliznuo se i u onoj brzini svom silinom lijevim ramenom tresnuo o ledu. Obje skije su se odmah otkačile. Zaustavio sam se gotovo istog trena, ali bol u lijevom ramenu je bila takva da sam isprva pomislio da sam ga iščašio. No par pokreta otkrili su mi da na sreću nije tako, već je vjerovatno jako natučeno. Uspio sam se skulirati i stati ponovno na skije, ali rame je nastavilo boljeti. Kasnije navečer lijevu ruku ne mogu pomicati previše u zrak. Vidjet ćemo kako će biti sljedećih dana. Ovo je tek moj drugi pad u ovoj sezoni, prvi nakon skijaškog dana 4 u Soldenu, ali daleko najteži. Možda i najteži ikada.

Moja alpska skijaška tura je ovime došla kraju. Ukupno 15 skijaških dana na 13 različitih skijališta i napravljenih ukupno 2175 kilometara. U totalu gps je pokazao odskijanih na ovoj turi 626.1 km, najviše u jednom danu 57.4km u Kitzbuhelu, a najbrže 102.3 km/h u Madonni di Campiglio.
No, skijanje ove sezone je daleko od gotovog. U ponedjeljak 18.02. idem na novu turu koju sam čekao mjesecima. Aviokarta je stavljena u džep još u petom mjesecu prošle godine. Bit će to jedno od najboljih skijanja ikada u mom životu. Znam to već sada. A gdje? Eh, to vam zasad neću otkriti. POGODITE! :)