SKIJAŠKI DAN 7. - Kranjska Gora, Slovenija (28.12.2012.)

U pet i petnaest ujutro zvoni mi budilica. Sinoć sam odlučio da ako se uspijem jutros probuditi, onda idem na smučanje. Ako ne, nastavljam spavati i smučanje ostavljam za neki drugi put.
I kada je budilica zazvonila, probudio sam se, ali još uvijek se nastavljam okretati u krevetu i razmišljati da li da idem ili ne. I u sljedećih deset minuta odlučujem ići, spremam torbu i opremu za skijanje, sve ubacujem u svog Dustera i u šest i petnaest dajem gas i pravac Bregana. Prometa je malo. Svi normalni još uvijek spavaju. Kako mi se ne žuri, odlučujem skroz do Kranjske Gore voziti ekonomično - između 90 i 100 km/h. Svi me pretječu, ali boli me kurac. Da vidim na koliko mogu sniziti potrošnju.
U Kranjsku Goru stižem točno u devet. Kompjuter u autiću pokazuje da je nakon 230 kilometara ekonomične vožnje potrošnja bila 8.1L na 100km. Nije loše za jedan SUV.
Parkinzi su u devet već poprilično puni. Prvo mi nije jasno. Petak je. A onda se sjetim da su praznici.
Jednodnevna skikarta u Kranjskoj Gori ove sezone dođe 30,00eur. I baš kada sam se odlučio rastati s trideset eurića, na blagajni mi tip kaže da je popust i da je trenutna cijena skipassa 27,00eur. Odlično!
Moram priznati da, kada sam prvi put bio u Kranjskoj Gori prije pet godina, skijalište mi se nimalo nije svidjelo. Sezonu nakon toga preskočio sam Kranjsku Goru. Onda sam se prije tri godine vratio. Odlučio sam ovom skijalištu dati drugu šansu. I vidio sam tada Kranjsku Goru u jednom drugom svijetlu.
Danas je prekrasan sunčan dan, a temperatura tek stupanj ili dva iznad nule. No, snijega je malo. Izvan staza tek u tragovima kao da je netko posipao šećerom u prahu. Na stazama ga ima nabijenog u pristojnoj količini i staze su odlično ispeglane (za razliku od Sljemena). Primjećuje se odmah da je riječ uglavnom o umjetnom snijegu. No, nije sve savršeno. Staze su tvrde i leda, posebice na Podkorenu, ima ne kao u priči, već kao u bajci.
Na Podkorenu i najviše skijam jer ima puno manje ljudi, nego na dijelu skijališta neposredno iznad Kranjske Gore. Iako su gotovo sve staze otvorene (tek nekoliko spojnica je zatvoreno), svi se tradicionalno zadržavaju na tom dijelu skijališta neposredno iznad Kranjske Gore, a zanemaruju Podkoren. Dok se u Kranjskoj Gori primjerice vidi stotinjak skijaša (uglavnom početnika, zbog lakih staza) istovremeno na skijaškoj stazi, na Podkorenu ih je na svakoj možda desetak u isto vrijeme. A opet i uz strminu Podkorena i uz led ledeni ima i luđaka. Najveći od svih su roditelji koji bi trebali biti mudri, a koji nemudro svoju malu djecu, koja jedva stoje na skijama i na ravnom, vode na ledene strmine Podkorena. Idioti. Naravno da padaju kao kruške. A onda su tu i odrasli početnici koji ne znaju raditi ni zavoje u plugu, a kamoli nešto više. I oni su na Podkorenu. Hvala Bogu da u totalu nema puno ljudi na ovom dijelu skijališta pa se lako može zaobići ove egzibicioniste.
Sve u svemu jedan lijep skijaški dan. Volio bih jedino da ima manje leda jer moje Elan Magfireice 82xTi baš i ne ljube led. Ali ne može imati sve, zar ne?
U Mercatoru u Kranjskoj Gori opskrbljujem se hranom i pijačom koja je, trebam li to uopće spominjati, jeftinija nego kod nas u Hrvatskoj. I pravac Pansiona Villa Roza (www.villaroza.com). Nalazi se u Mojstrani, 13 kilometara od Kranjske Gore u pravcu Jesenica. Preko www.agoda.com pronašao sam dvokrevetnu sobu s kupaonicom i uključenim doručkom za 41,00eur po noćenju. U sklopu pansiona je i restoran za eventualnu večeru, koju ja večeras preskačem s obzirom da sam se opskrbio u Mercatoru.
Soba je čista, mogla bi biti malo toplija; krevet udoban, osoblje ljubazno.