RAŠTIMANI NOKTURNO - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI - Blog.hr

24.10.2007., srijeda

RAŠTIMANI NOKTURNO

Listopad
dan petnaesti.

Sjedim u radnoj sobi
a kraj mene moj mali pas.
Najprije smo složili knjige
i pobrisali debelu prašinu.
Moju radnu sobu spremam samo ja.
Volim složeni nered,
što ne upućuje na moj život.

Na velikom prozoru nad radnim stolom
cijeli se dan smjenjuju
vjetar
i
sitna kiša.
Gledam ih kroz grančice zelenog cvijeća
na širokoj prozorskoj klupi.
Pogled mi kvari
crni krov susjedove kuće.

Danas je u stvari radni dan.
Za mene nije.
Ja sjedim u pretoploj sobi,
(volim to ja i moj mali pas),
i liječim tijelo
iako ne pijem dobru staru slavonsku šljivovicu
sakrivenu u pisaćem stolu
koju mi je poklonijo prijatelj.

A duša?

Prebirem po pisanim uspomenama,
kronikama i godišnjim bilancama,
iako ih skoro sve već znam napamet.
Jednom je duh na usnama
drugi put duša na jeziku.
Taj mi stari očaj,
o Bože kako se crni dani
koji mi danas ne dižu rijetku kosu na sjedoj glavi,
mogu zaboraviti brzo.
A bili su
kao apokalipsa neizvjesni i teški.
Bojim se apokaliptičkih svršetaka,
bojim se fijaska.
Ne bojim se
zadnjeg pada zastora
na pozornici što se zove život.

A onda poslije kiše
utihne vjetar.

Čujem glas prijatelja,
siguran, veseo, smijeh.
Osjećam toplinu rodnoga sunca
(nisu sva sunca ista)
što se raširilo
po pitomoj, ravnoj dolini rodnoj.
Vidim zlatnu jasen slavonsku.

Čujem cvrkut ptica
i zvonjavu kopita ponosnih konja
na suhom prašnjavom drumu.
Čujem svaku kap
znoja s čela ratara vrijednog
koja želi natopiti zemlju žednu.

A čujem i tihi šum
stoljetnih, ponosnih hrastova slavonskih
i kroz njihov šum
slušam pjesmu široku, veselu,
pjesmu ljubavnu, bećarsku.
I cik tambure čujem
i tresak inatom i obješću razbijene čaše.

Pogledam na prozor.
I opet pada kiša.

- 00:05 -

Ukupno Komentara (43)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA

Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR

Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT

Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter

«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić

PJESMA SLAVONIJI

Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!

Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

Design Kenguur 2008